Anđeo Mostara

Piše: dr. Ahmed Pa​š​i​ć

Mnogo decenija Hollywood nam prodaje slike heroja koji su obično visoki i mišićavi, a koji imaju i čitav niz natprirodnih sposobnosti koje potom koriste za spašavanje života i svijeta. U stvarnosti stvari stoje drugačije. Život nas često uči da među nama ima sasvim običnih ljudi koji pokazuju divljenje hrabrosti i dostojanstva u teškim situacijama. Kad je sićušna ​ž​ena u Engleskoj devedesetih gledala vijesti iz Bosne, nije joj bilo jasno kako je moguće da neko nekažnjeno opkoli i granatira gradove. Još manje joj je bilo jasno što se događa kad je vidjela da su većina žrtava bombaškog napada uglavnom civili. Međunarodna zajednica bila je krajnje neodlučna i prazne riječi političara samo su ohrabrile one na brdima. Jednog dana, kad je u dnevniku vidjela ranjenu djecu, bilo joj je dosta. Bez razmišljanja, brzo se pripremila i krenula prema Balkanskom poluostrvu, ne znajući šta uopšte može, ali osjećala je da mora pomoći.

Sally Becker, 30-godišnja umjetnica, prvi se put pojavila u Mostaru, gdje su 1993. izbili sukobi između HVO-a i Armije BiH. Grad sa starim jezgrom bio je okružen, a u njemu je bilo 50.000 ljudi bez dovoljnih zaliha hrane i medicinskih potrepština. Sally je ubrzo postala prava ikona bojnog polja, jer se sa svojom “katrcom” (Renault 4) pojavljivala gdje god je nekome bila potrebna pomoć, i uprkos tome što se često pucalo na nju, nikada nije bila ozlijeđena. Uz izuzetne organizacijske vještine, počela je primati pomoć iz Velike Britanije, koju je dijelila među civilima, a Ujedinjene nacije ubrzo su primijetile njezine vještine, često dogovarajući kratkotrajni lokalni prekid vatre kako bi joj omogućili izlaz automobila s ranjenima. Katrca je kasnije zamijenila hitna pomoć i bilo je lakše raditi s njim. Jednog dana, jedva je stigla do bolnice na lijevoj strani Neretve, gdje su je ljekari zamolili da uzme troje djece iz iste porodice koja su teško povrijeđena. Granata im je pogodila kuću, teško ranivši sestru i dva brata. Najmlađa među njima imala je jedva 7 dana. Sally se jako brinula jer je prvo morala dogovoriti dozvolu za njihov izlazak. Lekaru je predložila kompromis: vratit će se u roku od tri dana i odvesti djecu na sigurno i pružiti im liječenje. Kad je otišla, nije joj bilo jasno kako da izvrši plan, ali uz pomoć prijatelja dobila je uvjerenje od Ministarstva obrane Hrvatske da će djeca moći napustiti Mostar i otići na liječenje u Split. Sally se nakon tri dana vratila u bolnicu i nažalost saznala da je jedno od djece (Damir) u međuvremenu već podleglo ozljedama, pa se odmah prihvatila posla i s ostala dva krenula na put. Uspjela je i oboje djece, Elvira i Elmir, preživjeli su rat i danas žive u Mostaru.

U decembru 1993. godine, hrabra djevojka je također organizirala konvoj od 57 vozila hitne pomoći i kamiona iz Velike Britanije u Bosnu, a konvoj je pratilo 250 dobrovoljaca. Bolničari su bili napunjeni medicinskom pomoći koja je došla do velikog broja bolnica u BiH u iznosu od milion britanskih funti. Samo tri mjeseca kasnije saznala je da je u središnjem dijelu zemlje u Novoj Biloj blokirano 28 povrijeđene djece koja nisu mogla na liječenje zbog jake zime i brojnih kontrolnih punktova. Sally je ponovno krenula u akciju, a nakon što su osigurane dozvole, veći je helikopter poletio sa djecom dovodeći ih na sigurno.

Sally je spasila 170 djece tokom rata u Bosni.

Aktivna je i danas. Osnovala je svoje humanitarno udruženje Put ka miru, s jedinim ciljem da pomogne djeci u opasnim područjima. Također je postala počasna ambasadorica za Djecu za mir, a isto tako intenzivno radi s djecom na okupiranim palestinskim teritorijama. 2012. godine objavljena je njena knjiga „Suncokreti i snajperi“, a iste godine imala je čast nositi olimpijsku zastavu s Muhammad Alijem na otvaranju Godišnjih olimpijskih igara u Londonu.

Sally se vratila u Mostar prije nekoliko godina i ponovo je srela Elviru i Elmira. Elvira sada radi u IT sektoru, dok je Elmir strastven prema automobilima i postao je automehaničar. Oboje su živahni i puni energije i zahvalni su Sally što im je spasila život prije mnogo godina. Zajedno su otišli i na gradsko groblje, gdje leži Damir. Na njegovom grobu ima narcisa i Sally se u grobu pitala je li u kritičnim trenucima zaista učinila sve što je bilo u njenoj moći, ali po povratku u grad čekalo ju je ugodno iznenađenje.

Sjetila se i dječaka koji je tokom rata bio u komi dok mu je granata teško ozlijedila glavu. Zvao se Amel Demić i tadašnji ljekari nisu vjerovali da će preživjeti, ali Sally se potrudila da mu dozvole napustiti opkoljeni grad i kako bi oti​š​ao na lije​č​enje u inostranstvu. Tog je dana pretražila njegovo ime na Facebooku i brzo ga pronašla. Odgovorio joj je na poruku i otkrio da živi samo nekoliko stotina metara od hotela u kojem je odsjela. Pronašli su se i njihovo ponovno okupljanje bilo je srdačno dok mu je Sally spasila život. Sa suzama u očima, 32-godišnjak je rekao: „Hvala. Ne bih preživio bez vaše pomoći.”

Međutim, svi koje su spasili Sally i njen tim tokom bosanskog rata, tek su nedavno saznali da je njihova heroina prodala svo svoje zlato tih godina da bi kupila lijekove i financirala aktivnosti.

Kako se ne bi zaboravila njena dobra djela koja ​č​ini i danas diljem svijeta, dr. Anja Zalta je u ime grupe dobrih ljudi iz Slovenije u nedjelju, 27. septembra 2020. zvani​č​no predlo​ž​ila Sally Becker za Nobelovu nagradu za mir, a odgovor na kandidaturu ​ć​emo znati idu​ć​e godine.

Neka bude pozitivan.

Nema poruka za prikaz