Bošnjački stub srama!

Nakon presude generalu Armije RBiH, Sakibu Mahmuljinu, ogorčeni korisnici društvenih mreža i komentatori na portalima uzvikuju da su Bošnjaci ponovo žrtve velikosrpske agresije, ovaj put preko pravosuđa, što je jednim dijelom i istina, ali ima još nekoliko važnih detalja u svemu ovome.
Jesu oni u okviru zloglasnog “Memoranduma2” instalirali svoje kadrove u pravosuđe, s ciljem da se izjednače žrtve i agresori, ali smo im mi u tome uveliko pomogli i ne činimo ništa da njihove sluge dođu na stub srama ili da osjete bilo kakve posljedice.
Sakiba Mahmuljina je osudilo vijeće od tri člana, predsjednik vijeća je Srbin, Zoran Božić, a druge dvije članice su bošnjakinje.
Mediha Pašić je iz Sarajeva, a Mira Smajlović iz Konjica.


Te dvije gospođe su mirne savjesti digle ruku za presudu po kojoj je Armija RBiH izjednačena s agresorskim vojskama u kojoj se prema optužnici “vodio građanski rat”! One mogu serbez tražiti nove kandidate za presudu među Bošnjacima, jer Srbe i Hrvate ne smiju suditi, mogu izgubiti dobro plaćena radna mjesta i eventualna unapređenja. Ne želim da se ovo tumači kao neki poziv za osvetu ovim sudijama, ovo je samo moje razmišljanje naglas, kao novinara i pisca!
Optužnicu da je sastavljala zloglasna SANU, ne bi je tako sastavila, a tužitelj je takođe “Bošnjak”, Sedin Idrizović, koji je za svoje gnusno (zlo)djelo unapređen na viši nivo! Nakon ovog montiranog procesa imenovan je u VSTV FBiH!


Da su ove dvije sudinice to uradile Albancima, ko zna šta bi im se desilo(u najmanju ruku izgubile bi licencu za suđenje), a ne bi se dobro pisalo ni Idrizoviću, koji nije imao hrabrosti podići optužnicu za evidentan genocid nad Bošnjacima, dokazan već od strane međunarodnih sudova. Kod Bošnjaka će ove spodobe živjeti sa svim počastima, bez bojazni da će im barem gradovi gdje žive osvanuti obljepljeni njihovim slikama na stubu srama, da će ih neko pljunuti u prolazu ili gađati gnjilim jajima.
Neće na stubu srama osvanuti ni bošnjački politički predstavnici, koji nisu svjesni težine ove presude po državu i narod, pa se nisu ni angažirali na odbrani, koja je generala koštala deset hiljada maraka mjesečno!
Da je imao novca i izvodio još mnogo svjedoka, presuda bi možda bila i drukčija, ali je on molio Boga da se što prije sve završi znajući da je po svim zakonima nevin.
Ti politički predstavnici su za sitan šićar dali sve instrumente vlasti u ruke onih koji provode Memorandum2 i nije ih nimalo briga što je presuda Mahmuljinu samo lakmus papir za presudu Dudakoviću, a nije isključeno da ovi neće posthumno osuditi i Aliju Izetbegovića. Tek kad neko od njih dođe na red krenut će kukmavčenje, kako su to politički i korumpirani sudovi, ali će biti kasno!
Da je cilj potpuno izjednačiti “strane u sukobu” svjedoči optužnica Atifu Dudakoviću, koja je koncipirana kao “Udruženi zločinački poduhvat”. Za to su već osuđeni u Hagu srpski generali, bio bi i Slobodan Milošević da ga nisu otrovali, a osuđena je i Hrvatska na čelu s Franjom Tuđmanom. Sad je cilj to izjednačavanje, iako su po podacima UN zločine počinili 85% Srbi, 12% Hrvati i 3% posto Bošnjaci, s tim da su srpska i hrvatska komponenta planirale i sprovele te zločine, a bošnjački pripisani neodgovornim pojedincima ili ubačenim elementima izvana.
Iako stvari idu u tom pravcu, presuda generalu Mahmuljinu je manje uzbudila Bošnjake od izbora selektora nogometne reprezentacije BiH, gdje takođe caruje Memorandum2 i želja da se uništi sve što promovira državu.
Politički predstavnici se i dalje otimaju za tendere i fotelje, a obični narod čeka da hašlame dospiju!

Muhamed Mahmutović

Nema poruka za prikaz