DA LI POSTUPCI ZLUPOTREBE STEČAJA ČEKAJU I FEDERACIJU BIH?!

Ovih dana mediji su preplavljeni vjestima u vezi hapšenja sudije u Privrednom sudu R. Hrvatske kao i stečajne upravnice  i njenih saradnika. U jednom od svojih članaka objavljenim na portalu www.senzor.ba na temu stečaja komentarisao sam novousvojeni Zakon o stečaju u FBiH.

Ako analiziramo razloge hapšenja u Hrvatskoj i to uporedimo sa odredbama Zakona o stečaju FBiH lako će mo zaključiti da su slični postupci sasvim mogući i FBiH. Može se postaviti pitanje odakle takva sumnja?

Sudionici smo stečaja kompanija koji imaju i aktivnu i pasivnu imovinu. Da bi se jedna takva kompanija vodila Zakon o privrednim društvma je kao obavezno propisao organe upravljanja i organe rukovođenja. Kako su velike kompanije obično organizovane obliku dioničkih društava, zakon je imperativno naredio da takvo društvo mora imati Skupštinu, Upravni odbor, Nadzorni odbor i Upravu koju sačnjiva direktor i izvršni direktori.

Skupštinu sačinjavaju vlasnici kapitala društva odnosno dioničari. Upravni odbor je sačinjen od najmanje 5 članova koji su većinom eksperti iz određenih oblasti. Nadzorni organ je stručno tijelo sastavljeno od najmanje 3 člana koji nadziru-kontrolišu zakonitost rada društva. I na kraju imamo upravu koja sama po sebi vodi politiku društva, stim da imaju hijerahiju odgovornosti.

Ako ovo analiziramo na ovakav način ne moramo biti stručnjak da zaključimo da se radi o izuzetno komplesnom  postupku rukovođenja jedne kompanije. Ako tome dodamo da se sva ova struktura formira u zavisnosti od djelatnosti koje društvo obavlja onda moramo zaključiti da otvorit stečaj jednom takvom pravnom subjektu je veoma velika odgovornost. Kada kažem odgovornost apriore mislim na raspolaganje sa imovinom tih pravnih subjekata.

Da li je Zakon o stečaju i u R. Hrvatskoj i FBiH imao u vidu taj problem? Oba zakona na isti ili sličan način riješavaju stečaj. Kada sud odluči da su dugovanja društva veća od vrijednosti imovine onda on donosi Odluku o otvaranju stečaja. Prvo diskutabilno pitanje je ko i na koji način procjenjuje imovinu? Ako postoje neki sumnjivi intersi veoma je lako (bezbolno) da se vrijednost imovine spusti čak i na polovinu njene stvarne vrijednosti. Kada se pravi popis imovine po pravilu treba imati u vidu i stvarnu i pretpostavljenu imovinu, kao i potraživanja. Problem je što popis imovine vrši predstečajni upravnik koji će obično nakon otvaranje stečaja biti i stečajni upravnik. Ako to lice ima neki lični interes ono će veoma nonšalantno  vrijednost imovine obezvrjediti, a iz razloga što će ta procjen biti početna vrijednost kada je bude prodavao.

Stečajni dužnik prema odredbama Zakona nema bilo kakvog uticaja, mada je on jedini koji ima pravni interes za stečajnog dužnika. Kada se otvori stečaj i imenuje stečajni upravnik od tog momenta prema zakonu prestaju ovlaštenja svim organima stečajnog dužnika a sve se predaje u ruke samo jednom licu a to lice se zove STEČAJNI UPRAVNIK.

Zamislite situaciju da samo jedno lice koje ima skromna znanja ili koje imao preko 65 godina života  upravlja takvom jednom kompanijom? Prema zakonu formira se odbor povjerilaca. Odbor povjerila samo nastoji da što prije prodaju imovinu i  namire svoja potraživanja, a da li će se sačuvati imovina stečajnog dužnika to njih ne zanima. Još  gora stvar je ta da upravo ti poverioci nastoje da za svoj dug  za što manju cijenu kupe imovinu dužnika.  

Ako imamo stečajnog upravnika koji je inokosan u donošenju odluka, onda je jasan odgovor na pitanje što je mnoga  višemilonska imovina prodata za minorne novčane iznose. Da čitaocima bude jasnije, imovna stečajnog dužnika se prodaje po pravilima izvršnog postupka. To znači prva prodaja za polovnu vrijednosti, druga za trećinu a treća slobodna pogodba, pa zaključite sami!? Ono što je najbitnije je kakva je uloga stečajnog sudije?

Stečajni sudija je taj koji postavlja stečajnog upravnika, potpisuje naloge za isplatu i zatvara stečaj. Po mom mišljenju stečajni sudija ne može kontrolisati stečajnog upravnika jer on za to nema kvalifikacije. Osnovna moja primjedba na zakon je ta što se ovdje nije uspostavila posebna kontrola, odnosno formiralo tijelo koje bi kao supervizor djelovalo samostalno ili po nalogu sudije.

Upravo u R. Hrvatskoj se desilo to da je stečajni sudija i stečajni upravnik iskoristio nedorečenost zakona i nanio ogromnu  materijalnu štetu za pravne subjekte.

Vrijeme će pokazati, ali u situaciji kada imate stečajnog upravnika koji upravlja milionskom imovinom, prodaje je, imenuje svoje advokate, on odlučuje čija će potraživanja priznati čija ne i dr., malverzacije i manipulacije su neizbježne!

Doc.dr.Hrvačić Esad

Nema poruka za prikaz