Jovina borba protiv krokodila

 

Ide Jovo s onom prskalicom po selu i prska po cesti, po kućama, po vrtovima i njivama. Ljudima bilo čudno, pa pozvali policiju. Pita njega policajac: Jeli Jovo, što prskaš ti to okolo?’

A Jovo odgovara: – Prskam sredstvo protiv krokodila!

– Ali bolan, ovdje nema krokodila!, vikne policajac na njega.

– Pa naravno da nema, kad ja prskam!

Policajac se zamisli i skonta da je Jovo u pravu i odluči narediti da to bude obavezno. Da svi moraju prskati, jer ne bi bilo dobro da nam ovdje krokodili dođu i pojedu djecu!

Nije prošlo dugo, cijelo selo od Jove kupovalo sredstvo protiv krokodila i prskalo sve uzduž i poprijeko. Jovo postade tajkun i dobio orden za zaštitu djece. Čak je i na ulazu u selo osvanula tabla: – Jovino selo, prijatelj djece!

Nekome to sredstvo koje je Jovo smućkao uništilo kukuruz, nekome ubilo kravu, nekome dijete obolilo od neke čudne bolesti.

Ali sve je to naravno bilo manje štetno, negoli da krokodili pojedu djecu. I niko nije smio ništa ni pitati, a kamo li posumnjati.

Jer je nepobitno da otkad se u selu prska, nije viđen niti jedan krokodil.

Svaka sličnost sa sadašnjim dešavanjima u svijetu, sasvim je namjerna?

Nema poruka za prikaz