Kopilotkinja iz Sarajeva: Moćan je osjećaj voziti ovakvu mašinu

kopilotkinja Slavka Mustapić (24) radi posao koji je pun adrenalina, a kada se izvuče iz turbulencija odlično se osjeća. Najbolje u poslu joj je to što ima priliku vidjeti bezbroj predivnih pogleda, izlazaka i zalazaka sunca

Pilotirati, odnosno upravljati “grdosijom” koja leti zrakom vraški je posao, prepun stresa i adrenalina.

A za njega se odlučila jedna naizgled krhka dama, Sarajka rođena u Splitu. Ima tek 24 godine.

Slavka Mustapić je od tinejdžerskih dana bila zaluđena avionima i letenjem, a danas je ponosna članica Croatia Airlines tima, uz još tri žene koje sjede za upravljačkim komandama zrakoplova nacionalnog avioprijevoznika. Odakle joj želja raditi posao koji je još većinom muški?

– Nisam nikad to doživljavala tako. Željela sam biti pilotkinja, a s vremenom je ta želja postajala sve jača i jača. Sjećam se i trenutka kad sam odlučila da će mi to postati posao. Bila sam na golemom aerodromu u Frankfurtu i gledala sve te avione. To je jednostavno bilo to, smije se Slavka.

Nakon srednje škole, koju je završila u Sarajevu, upisala je Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu, smjer aeronautika. Tu je dobila potrebno teoretsko znanje, dok se s letenjem “suočila” tek kasnije, na drugoj godini, na zrakoplovima Katana i Cessna 172. Vlasnica dozvole za civilnog pilota sad leti s kapetanima te ne skriva ambiciju da i sama jednog dana uskoči u tu ulogu.

– Nova sam još, ali da, htjela bih jednoga dana sjesti na kapetansko mjesto, priča nam Slavka.

S muškim kolegama s kojima leti ima ugodnih iskustava, fer i korektan odnos. Nema nikakav osjećaj da je izdvojena samo zato što je žena. Ali…

– Super je kad žene vladaju avionom, drugačije je to. Imala sam priliku letjeti u cijeloj ženskoj posadi. Ne kažem da s muškim kolegama nije jednako dobro, nego je jednostavno više tema među ženama, kaže Slavka koja, za sada, upravlja zrakoplovom Dash 8-Q400.

image
S mehanikom se odlično snalazi

S mehanikom se odlično snalazi. Ne samo da mora znati svaki kutak aviona, nego ga s pilotima provjerava prije svakog leta. Najdulje letove zasad je imala do Kopenhagena i Bruxellesa, na kojima lete zrakoplovi Q400 Croatia Airlinesa.

Nema neku dijetu ili način prehrane prije leta, iako je pravilo da piloti i kopiloti nikad ne jedu istu hranu. U Zagrebu živi pet godina. Razdvojenost od obitelji nije joj toliko teško. Spašava je, kaže, posao koji voli.

– Pitali su me kud sam baš izabrala tu profesiju, ali kad su shvatili da sam ustrajna u tome, podržali su me i gurali gdje god su mogli pomoći, priča Slavka i dodaje kako je u ovom poslu možda malo smeta rano ustajanje kako bi stigla na let, već oko četiri sata ujutro.

– Treba imati želju za ovaj posao, jer je za njega puno odricanja. Stresan je, priznajem, sve se mijenja brzo i moraš biti spreman reagirati. Najbolje od ovoga posla je to što imamo bezbroj predivnih pogleda izlazaka i zalazaka sunca, koje drugi ljudi ipak nemaju prilike vidjeti uživo, kaže Slavka.

No nije pošteđena adrenalina.

– Dobar je osjećaj voziti ovakvu mašinu, vrlo moćan. Izazov je jer je svaki let drugačiji. Nekad nije ugodno. Kad su turbulencije, koncentracija nam je na 150 posto. Ali kad se izvučemo, odlično se osjećamo, govori Slavka. Obrazovanje je izrazito bitno jer bez znanja i vještine letenja ne može se postati pravi pilot. Puno je temeljnih stvari koje treba naučiti, piše 24sata.

– Hrpa je prekidača u cockpitu i treba znati stisnuti pravi, smije se Slavka. Ujutro ustaje i prvo, dok pije kavu, provjerava novosti na aerodromima i vremensku prognozu, s čime svaki pilot mora biti upoznat.

– Kad stignemo na aerodrom, obavljamo check-in, zatim ispunjavamo dokumentaciju, pa je predajemo i naručujemo gorivo od agenata na platformi. To radimo prije svakog leta. Moramo biti spremni sat i pol prije. Jako je bitna i vizualna provjera aviona. Pregledavamo svaki kutak, je li netko od putnika nešto zaboravio, ima li oštećenja s vanjske strane, jesu li svi vijci na svome mjestu, stanje kočnica, jesu li odblokirani kotači…, nabraja Slavka i zaključuje:

– Iako u kolege imamo veliko povjerenje, najviše vjerujemo sebi. Provjeravamo avion i triput prije polijetanja, a zatim slijedi provjera u pilotskoj kabini – osigurači, prekidači, maske za kisik koje se koriste u slučaju dekompresije, radi li mikrofon na njima… Ukucavamo plan puta, a kad nam ga kontrola leta odobri – polijećemo.

MojaBiH

Nema poruka za prikaz