Nur-Sultan: Metropola srednje Azije i grad za 23. stoljeće

Pričaju kako je bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović poslije posjete tadašnjoj Astani, a sada Nur-Sultanu, kazao kako je to grad za 23. stoljeće. Očaran načinom kako tamošnja vlast troši bogatstvo da beskonačne stepe pretvori u metropolu po američkim standardima, pijanista i naučnik zalutao u političare samo je aplaudirao.

I stvarno, Nur-Sultan idealan je da vidite ono što nigdje drugo ne možete vidjeti, da svjedočite trenucima nastanka grada, brzo i žestoko, s mnogo novca i ideja. Lider Kazahstana Nursultan Nazarbajev sredinom devedesetih vidio je problem i šansu gdje drugi nisu. Nezadovoljan pozicijom, trusnošću tla ili prema mišljenju nekih etničkom strukturom stanovništva, odlučio je da Almati razvlasti titule glavnog grada te naznačio da će se Astana graditi pored dotadašnjeg Akmolija.

Kad imaš novca, onda su ti sva vrata otvorena, a Kazahstan ga ima. Nafta, gas te brojna druga prirodna bogatstva od stepa srednje Azije počeli su stvarati nejnevjerovatniji glavni grad neke svjetske države. Ništa nije prepuštano slučaju, projekte su vodili neki od najvećih i najpoznatijih svjetskih arhitekata.

Deceniju i po kasnije Astana ili sada Nur-Sultan (ime po predsjedniku koji se samo naizgled povukao, op.a.) gradi se ludom brzinom i dalje, a ono što već postoji ostavlja usta posmatrača širom otvorenim. Čuđenje prerasta u dva moguća osjećaja, divljenje i sumnjičavost.

Oni koji čašu vide do pola punu kazat će da u Nur-Sultanu svjedoče procesu kakav svijet rijetko viđa. Urbanizacija na tako visokom nivou, odrješene ruke svjetskim majstorima uređenja prostora i vodopadi novca na sve strane. Cinici će pak kazati da Astana izgleda kao Čapljina za vrijeme radnog dana – lijepo uređena, ali pusta. Kome grade sve ovo, rečenica je koju stranci najčešće izgovaraju.

A istina je zapravo negdje na pola puta, Kazahstanci su preko noći izgradili velelkepni grad za bar dva ili tri miliona ljudi, ali naseljavanje ne ide tako brzo. Nur-Sultan je zapravo divna bajka s pokojom greškom u koracima, ali to je valjda i normalno.

Narod Kazahstana živi između Rusa i Kineza i uzeli su najbolje od njih, vrijedni su i disciplinirani, inteligentni i strpljivi. Svi govore ruski i kazaški, a nećete upoznati nikoga ko polovično zna engleski jezik, ili su sjajni ili ne znaju nijednu riječ.

U Kazahstanu sve plaćate tengama, a dobijete ih 220 za jednu KM. Cijene su slične našima, ali standard je tamo viši nego u zemlji tri konstitutivna naroda. Prizemlje označavaju prvim spratom, zimi preživljavaju temperature i ispod -50 stepeni, a najradije jednu konjsko meso koje je osnova za niz specijaliteta.

Hvale sve svojim svemirskim programom i desetinama hiljada mladih kojima su platili školovanje na najboljim zapadnim univerzitetima. Vratili su se svi, ili bar velika većina, jer je garancija bila cjelokupna porodična imovina.

U Nur-Sultanu ćete prije ili kasnije doći do teme masonstva, a u pretraživanju internet prostranstava ugledat ćete i naslove kako je to novi glavni grad svih svjetskih “slobodnih zidara”. I zaista, pronaći ćete puno vizualnih znakova ako ih budete tražili ulicama i trgovima ovog dalekog i mističnog grada.

Novi glavni grad Kazahstana nije mjesto koje je na vrhu liste gradova koje naši ljudi žele posjetiti, vjerovatno se i ne nalazi na listi, ali ono što tamo možete vidjeti teško je uporedivo s bilo čim drugim.

Izvor: Klix.ba

Nema poruka za prikaz