Obilježena 27. godišnjica masakra nad Bošnjacima u mjestu Sokolina

U mjestu Sokolina, kod Ilijaša danas je obilježena još jedna tužna godišnjica otkako je
agresor, prije 27 godina u autobusu svirepo ubio 48 Bošnjaka iz naselja Ahatovići,
Dobroševići i Bojnik i stradanja 18 šehida i poginulih boraca Armije RBiH, koji su u
pokušaju proboja prema slobodnoj teritoriji poginuli na brdu Ranovača.

Elvir Jahić iz Ahatovića imao je tek 19 godina kada su ga komšije Srbi, zajedno sa još 55
komšija Bošnjaka zarobili i odveli u logor u Rajlovcu, gdje je preživio 14 dana teških tortura,
mučenja, ponižavanja i iživljavanja, jedan je od rijetkih koji su samo Božijom voljom
preživjeli zločin koji se desio u mjestu Sokolina.

Elvir je i ovog 14. juna, došao na mjesto zločina kako bi proučio Fatihu ubjenim komšijama.
„Nakon 27 godina ponovo smo na ovome mjestu, gdje se dogodio jedan, nadasve gnusni i
zvjerski čin nad nevinim ljudima, a kojeg su počinile naše dojučerašnje komšije i prijatelji
Damjanovići, Koprivice, Hrkalovići i ostali sa kojima smo živjeli u slozi sve dok nismo
napadnuti iz pravca Rajlovca, Ilijaša i drugih lokaliteta, a nakon šest dana zarobljeni i
odvedeni u logor u Rajlovac“, započinje svoju tužnu priču Elvir Jahić, stopostotni invalid.
Upravo na današnji dan 1992. godine, neprijateljske snage naredile su mještanima navedenih
naselja, koji su bili zarobljeni u logoru u Rajlovcu, da uđu u autobus koji ih je navodno,
trebao odvesti na razmjenu. Ali, tada je neprijatelj, umjesto na razmjenu, 56 nenaoružanih
logoraša odvezao u Sokolinu, a po dolasku u Sokolinu naredili su im da legnu na pod
autobusa, a onda su autobus zasuli granatama, bombama i rafalima. Od 56 zarobljenika osam
ih je preživjelo, od kojih je jedan u međuvremenu preminuo, a ostali su živi svjedoci
stravičnog žločina.

„Nakon što su napustili autobus, zločinci su ubrzo zatim ispalili tri projektila, potom su u
autobus ubacili na desetine bombi, a nakon toga nastavili su rafalnu paljbu po raskomadanim
tijelima. Na sve strane letjeli su  komadi ljudskih tijela, geleri, meci. Tada sam po drugi put
teško ranjen. Imao sam sreću da preživim“, sjeća se Elvir.

Nekako je, kaže, uspio dopuzati do obližnjeg potoka, gdje su ga pronašli mještani okolnih
sela, koji su uspjeli izvući i tijela ubijenih i spasiti ih od zločinaca koji su se kasnije vratili na
mjesto zločina sa najmerom da ih zapale i na taj način prikriju zločin.
Ubijenim Bošnjacima u Sokolini podignuto je spomen-obilježje, Općina Novi Grad ogradila
je mjesto stradanja, natkrila i reparirala autobus u kojem su mještani novogradskih naselja
dovezeni i ubijeni, kako bi ga zaštitila od daljeg propadanja.

Na mjestu ovog teškog zločina danas su se okupile brojene delegacije, članovi porodica,
saborci i komšije ubijenih mjestana Ahatovića, Dobroševića i Bojnika, boračkih udruženj, te
učenici Osnovne škole „Mustafa Busuladžić“ iz Dobroševića. Položeno je cvijeće i proučena
Fatiha nevino ubijenim građanima.

Prisutnima se, između ostalih, obratio i načelnik Općine Novi Grad Sarajevo Semir Efendić
koji je kazao da je masakr koji se dogodio na ovom mjestu jedan od najstravičnijih zločina
koji se desio stanovnicima općine Novi Grad u proteklom ratu.

„Bilo je puno svirepih događaja širom BiH, ali ovo je jedan od primjera kakva mržnja može
da bude u ljudima i kako mogu postupiti prema drugim ljudima. To je nešto nad čime se treba
zamisliti. Treba razmisliti šta je uzrok da nekoga toliko mrzite da ste spremni učiniti takvu
stvar. Poznato je da je Vojska RS osuđena za nešto što se zove genocid ili pokušaj istrebljenja
jednog naroda, u ovom slučaju Bošnjaka muslimana. Dio toga je ovo što se desilo ovdje.
Posebno je potresno to da su to prve komšije koje su poznavale svoje žrtve“, kazao je
načelnik Efendić.

Nakon polaganja cvijeća i učenja Fatihe kod spomen-obilježja Sokolina, brojne delegacije
odale su počast i žrtvama ubijenim u masovnoj grobnici u selu Ravne i na brdu Ranovača,
gdje je 2. juna 1992. poginulo 18 boraca Armije RBiH.

Nema poruka za prikaz