Predstavljen prvi model putovanja bržeg od svjetlosti koji ne krši zakone fizike

Grupa fizičara iz New Yorka predstavila je prvi warp pogon kroz zakrivljeni prostor-vrijeme brži od svjetlosti koji je zaista moguć i koji ne krši poznate zakone fizike.

Ideja o warp pogonu koji nas vodi kroz nepregledna prostranstva svemira brže od brzine svetlosti već dugo fascinira naučnike i ljubitelje naučne fantastike. Iako smo još uvijek veoma daleko od prevazilaženja bilo kojih univerzalnih ograničenja brzine, to ne znači da nikada nećemo moći da jezdimo na talasima iskrivljenog prostor-vremena.

Sada je grupa fizičara sastavila prvi prijedlog za fizički warp pogon, zasnovan na konceptu osmišljenom još devedesetih. I kažu da ne bi trebalo da krši nijedan zakon fizike.

Zakoni fizike kažu da brzina nekog tijela ne može biti jednaka ili veća od brzine svetlosti, ali ne kažu da se sam prostor-vrijeme ne može kretati ili širiti brže od svjetlosti – svemir može da se širi brže od svjetlosti. Drugim riječima, teorijski je moguće iskriviti prostor-vrijeme i u njemu stvoriti mjehur koji će se kretati brzinom većom od brzine svjetlosti dok će letjelica u njemu mirovati.

Alkubijerov koncept

Prvi koncept letjelice koja bi mogla da putuje brže od svjetlosti predstavio je meksički astrofizičar Miguel Alcubierre koji je tokom rada na doktoratu na Univerzitetu u Welsu 1994. godine predložio metod za promjenu geometrije prostor-vremena stvaranjem talasa koji bi izazvao da se prostor ispred letjelice sažima, a iza nje širi, čime bi se stvorio svojevrstan mjehur prostor-vremena koji bi mogao da putuje brže od svjetlosti unutar ravnog prostor-vremena.

Letjelica bi u njemu mirovala i ne bi kršila zakone fizike, a istovremeno bi putovala brže od svjetlosti nošena warp mjehurom dok bi se on kretao brže od svjetlosti, slično kretanju surfera na morskim talasima.

Kako pokrenuti mjehur

Problem ovog modela je što bi za njegovo stvaranje bila potrebna ogroma količina egzotične negativne energije koncentrisana na jednom mjestu, što je praktično neizvodljivo u skladu sa zakonima fizike koje danas poznajemo.

Ali novo istraživanje objavljeno u časopisu IOPscience, predstavljeno je zaobilazno rješenje za navedeni problem. Prema fizičarima sa sjedištem u New Yorku, warp pogon je moguć i bez problematične negativne energije.

„Krenuli smo u smjeru koji je drugačiji od Nasinog i ostalih, a naša istraživanja pokazuju da u teoriji opšteg relativiteta postoji nekoliko drugih mogućih klasa warp pogona“, kaže astrofizičar Aleksei Bobrick sa univerziteta Lund u Švedskoj.

„Konkretno, formirali smo nove klase warp pogonskih rješenja koje ne zahtjevaju negativnu energiju i tako postaju usklađene sa zakonima fizike“, dodaje Bobrick.

Drugo rješenje

Prema prijedlogu naučnika iz grupe za stvaranje warp pogona bi bilo potrebno izuzetno snažno gravitacijsko polje. Gravitacija bi iskrivila prostor-vrijeme na način sličan kao u Alcubierrovom modelu, a pritom bi protok vremena unutar letjelice na warp pogon i izvan nje bio jako različit.

Poznato je da vrijeme u blizini jakog gravitacionog polja protiče sporije. Popularan primjer za to je astronaut koji upada u crnu rupu. Za posmatrača, astronaut bi u blizini crne rupe praktično bio zamrznut u vremenu i nikada ne bi sasvim upao u nju. Istovremeno, za astronauta se ne bi ništa promijenilo jer bi njemu subjektivno vrijeme prolazilo normalno.

Ali tu se, nažalost, dolazi do novog problema, a to je kako stvoriti tako jako gravitaciono polje. Za iole primjetan uticaj na prostor-vrijeme bila bi potrebna masa veća od bilo koje planete.

„Kada bismo uzeli masu cijele planete Zemlje i sabili je u kuglu promjera 10 metara, promjena brzine protoka vremena unutar nje još uvijek bi bila vrlo mala, samo jedan dodatni sat u godini“, navodi Borbick za New Scientist.

Letjelice budućnosti će biti u obliku diska

Još jedno zanimljivo otkriće nove studije je da bi manje energije trebalo za ubrzavanje letjelice kada bi ona imala oblik kovanice ili tanjira koji leti pljosnatom stranom ka naprijed.

Za dugačku raketu, u kojoj bi putnici sjedili jedan iza drugog, trebala bi veća energija nego za pljosnatu letjelicu u kojoj putnici sjede jedan do drugog, rame uz rame.

Mada je mogućnost putovanja do udaljenih zvijezda i planeta očigledno još uvijek daleko, nova studija ipak predstavlja novi dodatak sve većem broju istraživanja koja sugerišu da su principi warp pogona u naučnom smislu mogući.

Istraživači priznaju da još uvijek nisu sigurni kako bi se mogla konstruisati tehnologija koju su opisali u svom radu, no uvjereni su da će warp pogon jednog dana u budućnosti postati stvarnost.

Senzor.ba/sciencealert

Nema poruka za prikaz