Sadžida Dedić: STIHOVI IVANA KORDIĆA UZ JUTARNJU KAFU

Danas odlazim na jug. I sve vas vodim sa sobom. Poezija je čudo. Ponekad mi se čini da ima krila i da me nosi. Otvaramo stranice pjesnika Ivana Kordića. Neretva je zaspala u njegovim očima. U naručju nosi nebo. Plavo. Netaknuto.

Ivan Kordić rođen je 1945. godine u Blizancima kod Mostara. Završio je Pedagošku akademiju u Dubrovniku. Godinama radio kao urednik Dnevnika na Televiziji Sarajevo. Uređivao je emisije iz kulture koje su se u ono doba emitovale u poslijepodnevnim satima.

Njegova je poezija posebna. Miriše na jug. Miriše na ljubav prema njegovoj Nihadi. Opjevana na poseban način.

Nestanimo na trenutak iz ovog dana koji nam se nudi samotan i prazan. Otputujmo u svijet pjesničkih snova. Dokučimo radost dušom. Nije nemoguće.

Ugodan dan vam želim od srca!

IVAN KORDIĆ

KAKO OSTATI U TOM SNU

Koji ću imati krov, koju kuću
Kakvu duboku, tamnu i mirnu sobu
Iznad koje sjaje neba i lete svjetlosti.

Gdje mogu zaspati snažno i lako
Gdje bez predaha teče miran san
U kojem prolaze drage slike
Prijatelji što kažu: dobar dan

I onda u neki praznik
Dok se budem lagano vraćao
Da svi moji bližnji budu
U mojoj sobi, u mojoj kući, ispod mog krova
Sa svojim vedrim licima

JEDNA DRUGA VEČER SA NIHADOM

Vesela je ovo planina;
Ježevi i šišarke, munje i cvjetovi.
Tamo koračaju jaki jeleni,
Dolje gasnu mjesečine.

Sve je sanovnik; život već klija
Padaju zvijezde s tuđeg neba
Evo jedne što ima lice
Što očaj nosi druga stiže

Mudrost je stala
I tanka vlas
Od nas je dijeli, voljena moja

JOŠ JEDNO JUTRO

Još jedno jutro će ti
Nešto obećati, svojom prvom zrakom
Vidjet ćeš kako se sve
Nanovo preobražava

Kako labudovi izdižu vratove
Kao da se čude
Što se to događa
Kako izlaze sanjivi ljudi

I sve je još u znaku
Nepoznatog prvog koraka
Ili pak neke ljubavi
Što se tajno prikrada

Ali će ipak sve splasnuti
Tamo negdje oko polovice dana
Kada se saberu naša iskustva

Izvor: Viprimo.ba

Nema poruka za prikaz