Zar se manje opije onaj koji alkoholu daje drugo ime?

“Sve se promijenilo”, govorio je šejh Ibrahim. “Svemu smo zamijenili mjesta: mušku i žensku, insanu i hajvanu, formi i suštini. Zapostavili smo farzove, cijenimo nafile. Na Bajram nas puna džamija, na sabahu prazna. Brinemo o kakvoći onog što jedemo i oblačimo, a ne brinemo jesmo li ga na halal način stekli. Pazimo kojom nogom u ćenifu ulazimo, a sa obje jedni drugima međe pomjeramo. Za sadaku najsitnije u džepu tražimo, a za haram najkrupnije izdvajamo. U saffovima se po džamijama tiskamo, izvan nje jedni drugima oči vadimo. I evo, vidite, ramazan nam je došao, umjesto da se u sebi sa sobom prisaberemo, mi se izvan sebe kinđurimo. Važnije nam je šta je iftaru nego kakav nam je post današnji. Pune sofre nam se vide, ali se ne vidi pobožnost ni u njima ni oko njih. U ašćinicama iftare pravimo, pa se čudimo što u kućama berićeta nemamo. A kad ih i pravimo na njih zovemo bogate, a sirotinju s prezirom gledamo. Koliko je samo svijeta kojeg niko na iftar ne zovne, znate li? Mislim čak da ima ljudi koji iftar prave samo kako ne bi pozvali nekog, zbog nekih međusobnih razmirica, pa da taj neko osjeti tjeskobu. A kad smo ovakvi u ramazanu, kakvi li smo tek izvan njeg? I nećemo sebi ni drugima olakšati što ovaj vakat zovemo raznim i lijepim imenima kad je on naizvrat, zar se manje opije onaj koji alkoholu daje drugo ime?”

(Edin-ef. Memić, prof.)

Nema poruka za prikaz