Stara vjerovanja nekim predmetima pripisuju neslogu, zastoj i lošu sreću, ali praktični razlog za njihovo uklanjanje je jednostavniji: zauzimaju prostor, skupljaju prašinu i stvaraju nered. Jesen je, prema tekstu, pravo vrijeme da se provjeri šta u domu zaista treba ostati.
Stari ljudi su neke predmete povezivali sa zastojem, neslogom i lošom srećom, ali u tekstu se naglašava da nema dokaza da oni zaista utiču na novac ili odnose u porodici. Ipak, mnoge stvari u domu vremenom postanu dotrajale, slomljene, razbijene ili potpuno beskorisne, pa je jesen dobar trenutak da se napravi pregled i ukloni ono što samo stvara nered.
Među predmetima koji se u narodnoj simbolici najčešće spominju je pokvaren sat. Razbijeni ili neispravni sat, prema vjerovanju, predstavlja zastoj i život koji kao da stoji u mjestu, a nekada se povezivao i s poslovnim teškoćama i novcem koji teško dolazi. Praktično gledano, sat koji ne radi ne pokazuje vrijeme, skuplja prašinu i podsjeća na obaveze koje se stalno odlažu. Ako je kvar sitan, preporuka je da se zamijeni baterija ili provjeri mehanizam, a ako se ne može popraviti, treba ga skloniti sa zida.
Slično se u tekstu objašnjava i značenje napuklog ogledala, koje se u mnogim kulturama povezuje sa sedam godina nesreće. Bez obzira na sujevjerje, oštećeno ogledalo nije predmet koji treba čuvati po svaku cijenu, jer može imati oštre ivice i predstavljati rizik od povrede, naročito u prostoru gdje borave djeca ili ukućani. Uz to, suvo cvijeće i osušene biljke u narodnom vjerovanju simbolizuju zapuštenost i gubitak životne snage, pa se povezuju sa stagnacijom i besparicom, iako se prije bacanja vrijedi provjeriti može li se biljka oporaviti.
Tekst posebno ističe i polomljene predmete, poput šolje bez drške, figurice kojoj nedostaje dio ili starih kablova koje godinama čuvamo uz izgovor da će možda zatrebati. Takve stvari, prema vjerovanju, simbolično donose besparicu i zastoj, a u praksi samo pune fioke i police. Isto važi i za pokvarene uređaje, poput starog televizora, usisivača ili radija koji godinama stoje neupotrebljivi. Ako se ne isplati popravljati ih, treba ih odložiti kao elektronski otpad, u skladu s lokalnim pravilima.
Zaključak teksta je da za uredniju dnevnu sobu nisu potrebni veliki troškovi niti kupovina novog namještaja. Dovoljno je popraviti ono što se može popraviti, ukloniti polomljene i beskorisne predmete te osloboditi prostor od stvari koje više ne služe svrsi. Narodna vjerovanja mogu biti dio tradicije, ali ne bi trebalo da budu razlog za strah; dom će najviše dobiti kada bude čist, bezbjedan i ispunjen predmetima koji imaju stvarnu vrijednost i značenje.
Izvor: Nezavisne novine