Proslavljeni hrvatski košarkaš Dino Rađa gostovao je na Mundijalu prijateljstva u Ulcinju, gdje je govorio o karijeri, starim suigračima i usporedbama generacija. Na pitanje je li imao veću povezanost s Hrvatskom ili Jugoslavijom, poručio je da su mu takve podjele nebitne i da su ljudski odnosi ono što ostaje.

Dino Rađa, jedan od najpoznatijih hrvatskih košarkaša, gostovao je na petom Mundijalu prijateljstva u crnogorskom Ulcinju, gdje je pred publikom govorio o svojoj karijeri, nekadašnjim suigračima i razlikama između generacija u košarci. Kako je naveo, najviše ga je obradovao susret s prijateljima koje nije vidio desetljećima, a posebno je izdvojio ponovno viđenje s Dževadom Alihodžićem nakon tri decenije.

Rađa je na početku razgovora u šaljivom tonu rekao da je „ustao u cik zore, oko 10 sati“, a zatim istaknuo koliko mu znači okupljanje sportskih velikana na jednom mjestu. Naglasio je da je zadovoljstvo biti među ljudima s kojima dijeli dugogodišnja sjećanja, uključujući i Stojka Vrankovića, kojeg je nazvao starijim bratom i s kojim je prošao i lijepe i teške trenutke.

U razgovoru s Nebojšom Šofrancem dotaknuta je i tema filma o Rađinom životu i karijeri, čija je promocija bila najavljena za kasniji dio događaja. Posebno pitanje odnosilo se na emocije koje je osjećao igrajući za dvije reprezentacije, Hrvatsku i Jugoslaviju, odnosno na to za koju je imao veću povezanost. Rađa je odgovorio da su takve stvari „potpuno nebitne“ i da su važniji ljudski odnosi koji ostaju iznad svega.

Govorio je i o legendarnoj generaciji jugoslavenske košarke s kraja osamdesetih, poznatoj kao „Izgubljeni Dream Team“, te o tome šta bi bilo da je ta ekipa igrala protiv SAD-a na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine. Poručio je da su to okolnosti na koje nisu mogli utjecati, a da iza svega ostaju prijateljstva koja i danas žive. Dotakao se i današnjih NBA zvijezda poput Nikole Jokića i Luke Dončića, uz ocjenu da je teško uspoređivati generacije jer su vremena, stil igre i uvjeti bili drugačiji. Na kraju je uz osmijeh zaključio da je sve jednostavnije kada se gleda s televizije, nego kada se zaista siđe na parket.

Izvor: 24sata