Kreatorica Nell Butler i narator Dave Lamb prisjetili su se kako je nastala emisija „Come Dine With Me“, koja je iz jedne neugodne kućne večere prerasla u format s desecima međunarodnih verzija i gotovo 2.500 epizoda.

Nell Butler kaže da je sve počelo početkom 2000-ih, kada je pokušala organizirati večeru za svoju posjetu. Kao zauzeta mlada majka i televizijska producentica, poslužila je jelo koje je ispalo loše: suho pile s grudvastim kus-kusom. Nakon što je njen muž prokomentarisao da bi toj večeri dao trojku, Butler je došla na ideju da se ljudi međusobno ocjenjuju kao domaćini. Iz toga je nastao koncept grupe stranaca koji se smjenjuju u ulozi domaćina i takmiče za novčanu nagradu.

Prvobitno je format nudila pod nazivom „Ladies Who Lunch“, s prizvukom „Real Housewives“ svijeta, ali ga je ITV odbio. Channel 4 je, međutim, pokazao interes i dodatno ga oblikovao: insistirali su da emisija bude o večerama i da učesnici budu barem pristojni kuhari. Kako je Butler objasnila, prag je bio da znaju šta je korijander. Radni naslov se mijenjao više puta, a konačno ime „Come Dine With Me“ predložila je upravo ona, nakon što su pravnici upozorili da je „Come Dining“ previše slično „Come Dancing“.

Veliku razliku napravio je i narator Dave Lamb. Pilot je imao drugog, „previše otmjenog“ pripovjedača, a Lambov opušteniji i sarkastičniji stil podigao je emisiju na novu razinu. On kaže da je cilj bio zadirkivati, a ne ponižavati učesnike, te da je njegov pristup uvijek bio da ne govori ništa što ne bi rekao nekome u lice. Njegove dosjetke i ubacivanja, poput „Oh really?“ ili „God, get a room!“, postali su zaštitni znak emisije.

Emisija je s vremenom stekla veliku popularnost i izvan televizijskog emitovanja, posebno među studentima koji su je gledali kao „hangover viewing“, što je pomoglo da dobije novu šansu i da se format uspješno prodaje širom svijeta. Danas postoji oko 50 međunarodnih verzija, a „Come Dine With Me“ je došao do gotovo 2.500 epizoda. Butler smatra da je emisija doprinijela opuštenijem odnosu prema večerama i da je pokazala kako su za dobru televiziju dovoljni obični ljudi, njihovi domovi i način na koji dočekuju goste.

Lamb se prisjetio i nekih od najbizarnijih trenutaka koji su ostali u pamćenju gledalaca: sushi poslužen na golim prsima muškarca, čovjek koji je stavio cijelu metlicu za mućenje u usta, te gost čija je zmija obavila nuždu po stolu. Iako kaže da je emisija često bila „luda“, naglašava da je njen uspjeh u tome što ljudi vole gledati druge ljude, njihove kuće i njihove navike. Butler, s druge strane, priznaje da danas pravi mnogo bolju večeru nego na početku, pa je čak i kus-kus konačno savladala.

Izvor: The Guardian