Uprkos zračnim napadima, napadima na brodove i osjetnom padu prometa, život na iranskoj strani moreuza Hormuz nije stao. Za ribare, kapetane, lučke radnike i stanovnike otoka Hormuz, ovaj morski prolaz ostaje i izvor prihoda i svakodnevna veza s kopnom.

Na iranskoj obali moreuza Hormuz, gdje su posljedice rata vidljive i čujne, trajekti i dalje plove. Kapetan Farouq, koji već 18 godina upravlja brodom, kaže da su prelazi nastavljeni i nakon početka američko-izraelskog rata na Iran 28. februara, iako je broj putnika manji, a putovanje opasnije. Dok brod iz luke Bandar Abbas ulazi u tamu moreuza, putnici se navikavaju na zvukove eksplozija, piju čaj, puše cigarete i pokušavaju zadržati rutinu uprkos neizvjesnosti.

Prema iranskim državnim izvorima, napadi na južnu luku Bandar Abbas oštetili su 760 ribarskih i trgovačkih plovila. Farouq navodi da je i njegov trajekt pogođen gelerima dok je bio usidren u luci, ali je brzo popravljen. U prvoj sedmici oktobra prijavljeno je najmanje 12 napada na tankere za naftu, tečni prirodni gas i tečni naftni gas, što je ponovo podiglo cijene nafte iznad 100 dolara po barelu. Ipak, za lokalno stanovništvo moreuz nije samo geopolitička tačka, nego i životna arterija.

Ribari, prodavači na pijaci, lučki radnici i čistači kažu da im je posao postao znatno teži. Anvar Sadat, ribar koji radi na ribljoj pijaci u Bandar Abbasu, kaže da brodovi više ne mogu izlaziti kao prije, a kretanje je ograničeno. Abdul Salam, radnik na odvozu otpada, opisuje plaže blizu luke kao najopasnija mjesta tokom najžešćih napada, zbog čega je gotovo potpuno prestao raditi. Mnogi su, prema tekstu, u prvim mjesecima rata napustili Bandar Abbas i sklonili se u manja, udaljenija sela.

Na otoku Hormuz, međutim, život je zadržao drugačiji ritam. Otok je dugo bio poznat kao svojevrsni “hippy raj”, mjesto gdje su umjetnici i kreativci dolazili u potrazi za mirom, a žene plivale u kupaćim kostimima. Iako su uvedena neka ograničenja i zabilježeni pojedini napadi, uglavnom na infrastrukturu, oko 8.000 stanovnika pokušava očuvati osjećaj slobode po kojem je otok prepoznatljiv. Turizam je najteže pogođen: gostionice, smještaji, restorani i mnogi kafići su zatvoreni, a posjetioci su gotovo nestali.

Uprkos svemu, stanovnici ne govore o odlasku. Umjetnica Khaleh Kaniz, rođena i odrasla na Hormuzu, na pitanje da li je razmišljala o bijegu na početku rata odgovara smijehom: “Zašto bismo otišli? Gdje bismo išli? Naši domovi i naši životi su ovdje.”

Izvor: The Guardian