Dvadesetjednogodišnja fotoreporterka Zeinab Faraj opisala je kako je tokom izvještavanja na jugu Libana završila pod ruševinama nakon izraelskog napada, dok je pored nje umirala kolegica Amal Khalil. Napad se dogodio uprkos primirju, a izraelska vojska je tvrdila da je gađala saboterе koji su kršili sporazum, dok su organizacije za ljudska prava taj udar nazvale ratnim zločinom.
Fotoreporterka Zeinab Faraj, koja ima 21 godinu, ispričala je kako je sredinom aprila otišla s novinarkom Amal Khalil na jug Libana kako bi dokumentirale posljedice rata nakon što je proglašeno primirje. Faraj je radila kao freelancerica uz završavanje studija radija i televizije, a s Khalil je već ranije sarađivala na više zadataka. Kako navodi, nije očekivala da će se naći na meti napada i vjerovala je da će to biti još jedan uobičajen izlazak na teren.
Do sela al-Tiri stigle su 22. aprila, a ispred njih je vozilo u kojem su bili Ali Nabil Bazzi i Mohammed Hourani. Faraj kaže da nije čula projektil, nego samo vrisak kolegice i vidjela automobil ispred sebe u plamenu. Nakon toga su izašle iz vozila i pokušale shvatiti šta se dogodilo. Ubrzo su se pojavili dronovi koji su letjeli nisko i blizu, dok su one panično zvale hitne službe i dobijale uvjeravanja da pomoć stiže, iako ambulante nisu mogle prići mjestu napada.
Kada su pokušale ponovo ući u automobil, pogodio ga je novi projektil, a obje su odbačene unazad. Potom su se sklonile u obližnju kuću, gdje je Khalil bila vidno povrijeđena, a Faraj je poslala posljednju poruku sestri: “Nema više nade. Oprosti mi.” U kući je sjedila na podu kupatila, a zatim je, prema njenim riječima, dron iznenada sišao prema njoj. Nedugo zatim uslijedio je novi udar, nakon kojeg je ostala zatrpana pod ruševinama i jedva disala. Spasio ju je paramedik koji je uspio doći do mjesta napada, dok je Khalil kasnije proglašena mrtvom.
Faraj je rekla da je tek kasnije saznala da je Khalil vjerovatno poginula oko sat prije nego što su spasioci ponovo smjeli prići području. Izraelska vojska je napad opravdala tvrdnjom da je identifikovala saboterе koji su kršili primirje, ali su organizacije za ljudska prava to ocijenile kao ratni zločin. Faraj danas i dalje ima vidljive povrede, otežano hoda i priprema se za povratak na univerzitet, dok je i dalje progone zvukovi dronova i ratnih aviona. Kaže da je noću bude vrisci i da je i dalje prati slika Houranija nakon prvog napada, s otvorenim očima uprtim u nju.
Izvor: The Guardian