U pojedinim evropskim gradovima toplota nastala tokom kremacije više se ne pušta u atmosferu, nego se koristi za grijanje bazena, škola i dijelova toplovodnih mreža. Iako je riječ o rijetkoj praksi, projekti u Britaniji, Škotskoj, Finskoj i Kanadi pokazuju da se otpadna energija iz krematorija može pretvoriti u uštedu novca i smanjenje emisija.
Praksa korištenja toplote iz krematorija za grijanje objekata, iako i dalje neuobičajena, već godinama postoji u dijelovima Evrope. Jedan od najpoznatijih primjera dolazi iz engleskog Redditcha, gdje je lokalno vijeće još 2011. godine predložilo da se gradski bazen grije toplinom iz obližnjeg krematorija. Plan je tada izazvao burne reakcije javnosti i medija, ali je projekat kasnije zaživio i od 2013. godine uspješno zagrijava bazen, uz godišnje uštede od desetina hiljada funti.
U Redditchu se toplota hvata pomoću izmjenjivača toplote koji preuzima energiju iz dimnih gasova gasnih peći u krematoriju. Ta energija se zatim kroz podzemni vod prenosi do drugog izmjenjivača toplote u rekreativnom centru. Kako je riječ o velikom vodenom tijelu, bazen djeluje kao svojevrsni akumulator toplote, pa zadržava temperaturu duže vrijeme. Kada je potrebno, dodatno grijanje obezbjeđuju i plinski kotlovi.
Slični projekti razvijaju se i drugdje. U Aberdeenu u Škotskoj škola koja je u izgradnji dobit će višak toplote iz gradskog krematorija, a sistem bi trebao biti potpuno operativan do februara 2027. godine. Krematorij će godišnje isporučivati nešto manje od jednog gigavat-sata toplote, što je otprilike polovina ukupnih potreba škole, dok će ostatak pokrivati toplotna pumpa. U Finskoj se, pak, u Kangasali 2028. otvara potpuno električni krematorij povezan s gradskom mrežom daljinskog grijanja koja opslužuje više od 6.500 domaćinstava.
Stručnjaci navode da je ovakav pristup dio šireg nastojanja da se smanji ugljični otisak pogrebne industrije. U nekim krematorijima već se koriste i softverska rješenja koja usklađuju rad peći s rasporedom sahrana, kako bi se izbjeglo nepotrebno trošenje energije. Ipak, u Sjedinjenim Američkim Državama ovakvi sistemi su i dalje rijetki zbog drugačije vlasničke strukture i manjka razvijenih toplovodnih mreža. Najbliži primjer nalazi se u kanadskom Sainte-Thérèseu, gdje izmjenjivači toplote zagrijavaju cijeli pogrebni kompleks, uključujući i trotoare za topljenje snijega.
Iako ovakva rješenja ne mogu pokriti sve energetske potrebe niti potpuno neutralizirati emisije iz kremacije, stručnjaci smatraju da imaju smisla jer smanjuju rasipanje resursa. Procjene pokazuju da bi, čak i kada bi svi krematoriji u Ujedinjenom Kraljevstvu koristili otpadnu toplotu, to pokrilo tek oko 1 posto ukupnih potreba za grijanjem u zemlji. Ipak, u vremenu kada je dekarbonizacija grijanja posebno teška, i takvi pomaci mogu biti značajni.
Izvor: WIRED