Autori i autorice ovogodišnjih Bookerovih finalista otkrivaju da su ih za romane inspirisali vrlo različiti trenuci: putovanja, slučajni susreti, glasine, eksperimenti i savremeni politički potresi.

Finalisti ovogodišnje Bookerove nagrade u tekstu The Guardiana opisali su kako su nastajali njihovi romani i odakle su došli prvi impulsi za priče. Douglas Stuart kaže da je za roman John of John ključan bio put na Zapadna ostrva Škotske, gdje je tražio prostor za priču o sinu koji se vraća kući da brine o ocu, ali je tokom boravka shvatio da ga više zanima sudbina oca, tkalca koji nikada nije uspio pronaći ljubav ni sebe u zajednici kojoj pripada.

Elizabeth Strout navodi da je zametak romana The Things We Never Say nastao u prodavnici u Maineu, kada joj je žena iz drogerije šapatom rekla da samo želi da izbori budu gotovi. Taj susret potaknuo je roman o ljudima koji su uznemireni stanjem u Sjedinjenim Američkim Državama, o šutnji, svakodnevici i postepenom urušavanju demokratije. Strout ističe da je htjela spojiti ličnu priču protagonista Artieja Dama s većim historijskim i političkim trenutkom.

Marlon James objašnjava da je The Disappearers nastao iz priča i glasina o nasilju nad gej muškarcima u Kingstonu i iz figure slijepog muškarca na Mallorci koji bi, kako kaže, mogao ispričati tu priču bolje od njega. James piše da ga zanimaju priče koje progone i koje ostavljaju praznine, pa roman gradi kao spoj historije, novinarstva i fikcije, s namjerom da oživi iskustva koja nisu zabilježena u službenim zapisima.

Rebecca Perry, Luke Kennard i M John Harrison također opisuju vrlo različite početke svojih knjiga. Perry kaže da je iz dva odvojena teksta o umirućem kralju i ženi koja koristi replike hrane nastao roman May We Feed the King, dok je Kennardu ideja za Black Bag došla iz fusnote o psihološkom eksperimentu iz 1967. godine. Harrison, pak, kaže da ga je za The End of Everything najviše zanimalo kako napisati katastrofu koja nije zatvorena i riješena, nego trajna, nejasna i povezana s današnjim političkim i društvenim krizama.

Izvor: The Guardian