Britanski pisac M John Harrison, poznat kao titan književne naučne fantastike, postao je najstariji dobitnik Bookerove nagrade za fikciju zahvaljujući romanu „The End of Everything“, apokaliptičnoj priči smještenoj na obalu Kenta.
M John Harrison, koji ima 81 godinu, došao je u središte pažnje nakon što je osvojio Bookerovu nagradu za svoj 13. roman „The End of Everything“. Time je postao najstariji autor koji je ikada dobio ovo priznanje, a njegov roman je ujedno i prvi naučnofantastični naslov koji je pobijedio u 58-godišnjoj historiji nagrade. Iako ga mnogi smatraju jednim od velikana književne science fiction scene, Harrison kaže da nikada nije vjerovao u stroge žanrovske podjele.
Roman je nastajao oko 15 godina, a autor navodi da su ga tokom tog perioda sustizali stvarni događaji: umjetna inteligencija, kasni kapitalizam, ekološki slom, izbjeglička kriza i Brexit. Radnja je smještena u neimenovani primorski grad u Kentu, u bliskoj budućnosti, nakon invazije vanzemaljske vrste iGhettis, koja se pojavljuje kao „visoki, vijugavi bljeskovi svjetlosti“. Harrison opisuje knjigu kao mješavinu gotičkog horora, road movieja, naučne fantastike, fantastike i satire, ali ne i kao klasičnu distopiju.
Autor je rekao da je početni impuls za roman došao iz finansijske krize 2007–2008, ali da tada nije uspio oblikovati priču. Kasnije je dio tog materijala preradio u kratku priču „The Crisis“, a nakon zdravstvenog incidenta i srčanog udara, koji je doživio nakon čitanja te priče na događaju u istočnom Londonu, shvatio je da ima osnovu za cijeli roman. Harrison je ispričao i da je tokom djetinjstva u Rugbyju, u Warwickshireu, na njegovu maštu snažno utjecala „biblioteka“ punog ormara s jeftinim romanima i časopisima, što je, kako kaže, bilo izvanredno obrazovanje za imaginaciju.
U razgovoru je naglasio da mu je cilj od početka karijere bio rušenje granica između žanrova. Prvu kratku priču objavio je sa 21 godinom, a kasnije je radio i kao književni urednik časopisa New Worlds. Danas živi u ruralnom Shropshireu s partnericom Cath Phillips i i dalje piše, koristeći bilježnice i olovke koje pažljivo bira. Na pitanje ima li nade za čovječanstvo, odgovorio je kratko: „Ne, ne osjećam nikakvu nadu.“ Prema njegovim riječima, književnost treba i zabavljati i upozoravati, a on sebe vidi kao Kassandra figuru koja upozorava na posljedice ljudskih postupaka.
Izvor: The Guardian