U Falunu, bivšem rudarskom gradu na sjeveru Švedske, EcoDataCenter tvrdi da je izgradio jedan od najodrživijih datacentara na svijetu: objekat od drveta, napajan isključivo obnovljivom energijom i osmišljen tako da koristi lokalnoj zajednici.

Dok su datacentri u mnogim dijelovima svijeta postali simbol velikih energetskih troškova, spornih lokacija i slabog uvažavanja lokalnih zajednica, primjer iz Faluna pokazuje drugačiji pristup. EcoDataCenter je svoj kompleks gradio od drveta, uz prefabrikovane ploče od unakrsno lameliranog drveta koje su na gradilište stizale unaprijed izrezane i potom montirane dizalicom. U kompaniji kažu da je takav pristup više od estetskog rješenja: u poređenju s klasičnim objektom od čelika i betona, smanjuje ugrađeni ugljik cijele konstrukcije tri puta.

Energetski dio priče također je ključan. Električna energija za ovaj datacentre dolazi 100 posto iz obnovljivih izvora, od čega je 75 posto hidroenergija, a 25 posto energija vjetra. Kompanija navodi i vrlo niske pokazatelje emisija i efikasnosti: njen CUE iznosi 1,17 gCO2/kWh, dok je prosjek u SAD-u 414 gCO2/kWh, a u Evropskoj uniji 263 gCO2/kWh. PUE je 1,15, naspram prosjeka EU od 1,36. Za rezervno napajanje koriste HVO, biogorivo proizvedeno od otpadnog biljnog ulja i životinjske masti, pa ni taj dio sistema ne zavisi od fosilnih goriva.

Posebna pažnja posvećena je i hlađenju te ponovnoj upotrebi toplote. U hladnijim danima zrak je dovoljan za hlađenje, dok se pri većim temperaturama koriste rashladni sistemi na krovovima. Najnovija generacija čipova zahtijeva tečno hlađenje, a sistem je zatvorenog kruga i ne troši vanjsku vodu. Višak toplote se zatim koristi za sušenje drvnih peleta ili se direktno vraća u lokalni sistem daljinskog grijanja u Falunu, što se uklapa u švedsku praksu povezivanja industrije i grijanja gradova.

Važan dio projekta je i odnos prema lokalnoj zajednici. Prema navodima kompanije, projekat je prvobitno pokrenula lokalna vlast još 2010. godine, a kasnije je razvijen kroz privatnu firmu. Oko 90 posto dobavljača dolazi iz lokalnog okruženja, a 60 posto kapitalnih ulaganja ostaje u regiji. EcoDataCenter ulaže i u obrazovanje, obuku, lokalne sportske klubove i omladinske aktivnosti. Sličan model širi se i na druge dijelove Švedske, uključujući Borlänge i Stockholm, gdje se datacentri povezuju s industrijskom infrastrukturom i sistemima daljinskog grijanja.

Tekst ipak pokazuje i širu dilemu: iako Švedska nudi povoljne uslove za ovakve objekte, od hladne klime do gotovo potpuno dekarbonizirane elektroenergetske mreže, pitanje ostaje koliko datacentara svijet zaista treba. Kako raste potražnja za umjetnom inteligencijom, raste i pritisak na prostor, energiju i infrastrukturu. Švedski primjer pokazuje da se digitalna budućnost može graditi pažljivije, uz manje emisije i više koristi za lokalnu zajednicu, ali ne uklanja šire sporove oko rasta industrije datacentara.

Izvor: The Guardian