U indijskoj saveznoj državi Pendžab mještani različitih vjera zajednički obnavljaju zapuštene džamije koje su propale nakon podjele Indije 1947. godine, a taj proces, prema svjedočenjima iz sela, ponovo povezuje zajednice koje su decenijama živjele s posljedicama sektaškog nasilja.
U selu Jakhiwal u okrugu Fatehgarh Sahib 87-godišnji Gajju Khan nada se da će prije smrti ponovo čuti ezan kako odzvanja njegovim mjestom. Džamija u selu obnavlja se gotovo u potpunosti novcem lokalnih Sikha i Hindusa, iako u selu živi tek 18 muslimanskih porodica. Khan kaže da ga posebno dirne što su mu nekadašnji komšije, Sikhi, tokom nasilja pri podjeli Indije 1947. godine spasili život, skrivajući njega i njegovu braću od naoružanih napadača.
Među onima koji su pomogli obnovu je i 77-godišnja Bibi Rajinder Kaur, koja je uvjerila unuka da ustupi dio porodične zemlje za gradnju džamije. Ona kaže da je to učinila jer svaka druga vjera u selu ima mjesto okupljanja, dok lokalni muslimani nisu imali svoje. Dodaje i da je osjećala kako je potrebno “umiriti Boga” zbog krvi koju je ova zemlja vidjela, podsjećajući da su muslimani iz sela morali putovati četiri kilometra do druge džamije kako bi klanjali.
Tekst podsjeća da je tokom podjele Britanske Indije granica presjekla Pendžab na dva dijela, što je izazvalo masovno nasilje i prisilna preseljenja, a istočni, indijski dio regije gotovo je ostao bez muslimanskog stanovništva. Stotine seoskih džamija tada su napuštene, oskrnavljene ili pretvorene u štale i skladišta. Ipak, posljednjih desetak godina više ruralnih sikskih i hinduističkih zajednica tiho je počelo obnavljati ta mjesta molitve, a ponegdje su u obnovljene džamije pozivani i muslimanski radnici i vjerski službenici iz susjednih područja.
Primjeri dolaze i iz drugih sela. U Punawalu u okrugu Sangrur, Jaspal Sharma, hinduistički sveštenik po porijeklu, donirao je zemlju za novu džamiju i organizirao gozbu za cijelo selo na njenom otvaranju u februaru. U Umarpuri, u Malerkotli, Sukhjinder Singh Pandher i njegov brat obnovu lokalnog svetilišta vide kao čin poštovanja prema porodici, a uz čaj s muslimanskim komšijama govori da se Eid i Gurpurab slave s istim žarom. Prema navodima iz teksta, na obnovi ili izgradnji više od 165 džamija u posljednjih devet godina doprinijeli su nemuslimanski mještani, dok sadašnji šahi imam Maulana Muhammad Usman Rehmani Ludhianvi poručuje da, uprkos polarizaciji na internetu, obični ljudi u pendžapskim selima i dalje biraju međusobnu zaštitu i suživot.
Izvor: The Guardian