Poziv finskog predsjednika i norveškog premijera Vladimiru Putinu otvorio je novu raspravu u Evropi o tome treba li uopće razgovarati s Moskvom, ko bi to trebao činiti i s kojim ciljem.
Neobičan 90-minutni telefonski razgovor finskog predsjednika Alexandera Stubba i norveškog premijera Jonasa Gahra Størea s Vladimirom Putinom izazvao je javne prijepore među nordijskim saveznicima i pokazao koliko su evropski pokušaji da uspostave vlastiti kanal prema Moskvi neusklađeni. Iako su Stubb i Støre poručili da je razgovor vođen u ime Ukrajine i da su saveznici bili unaprijed obaviješteni, Danska i Švedska reagirale su s vidljivim nezadovoljstvom.
Danska premijerka Mette Frederiksen kazala je da je “vrlo skeptična” prema toj samostalnoj inicijativi i naglasila da Kopenhagen nije bio koordiniran. Švedski premijer Ulf Kristersson također je kritikovao potez, navodeći da nije bio unaprijed informiran. Prema ocjeni analitičara Arkadya Moshesa, riječ je o ozbiljnom raskolu za nordijske prilike, a spor je samo jedan od znakova šire evropske dileme: treba li uopće razgovarati s Putinom i ko ima mandat da to radi.
Od ljeta evropski lideri raspravljaju o mogućnosti da se imenuje predstavnik koji bi direktno pregovarao s Moskvom o okončanju rata u Ukrajini, ali bez većeg napretka. Tema je postala hitnija nakon što se Donald Trump posljednjih sedmica približio Moskvi na račun Ukrajine, dok se očekuje nova runda mirovnih razgovora u Abu Dhabiju sljedećeg mjeseca. U međuvremenu, evropske vlade strahuju da bi mogle biti potisnute iz pregovora koji bi mogli oblikovati sigurnost kontinenta decenijama.
U tekstu se navodi da su ove godine britanski, francuski i njemački ambasadori razgovarali s ruskim zvaničnicima, da je savjetnik Emmanuela Macrona posjetio Moskvu, a da je i ured predsjednika Evropskog vijeća Antónija Coste vodio vlastite kontakte s Kremljom. Ipak, nema jedinstvene figure s jasnim mandatom da govori u ime svih 27 članica EU. Iako bi taj posao u teoriji mogao pripasti Kaji Kallas, ona nema samostalnu ovlast za pregovore bez mandata država članica, a Moskva je pritom ne doživljava kao poželjnog sagovornika.
Rasprava se ne vodi samo o tome ko treba govoriti s Putinom, nego i ima li takav razgovor ikakvog smisla. Dio evropskih diplomata i analitičara upozorava da bi Kremlj mogao tumačiti obnovljeni interes kao znak slabosti i podjela, dok drugi smatraju da je održavanje kanala nužno. U svakom slučaju, nordijska inicijativa pokazala je da evropski pristup Moskvi ostaje neujednačen, a pitanje zajedničkog glasa i dalje bez odgovora.
Izvor: The Guardian