Federalna ministrica kulture i sporta Sanja Vlaisavljević ocijenila je da osobe s Down sindromom u BiH još ne uživaju dovoljnu institucionalnu podršku, dok iz Udruženja "Život sa Down sindromom" FBiH poručuju da su napravljeni važni pomaci, ali da je pred društvom još mnogo posla.
Federalna ministrica kulture i sporta Sanja Vlaisavljević ocijenila je da osobe s Down sindromom u Bosni i Hercegovini i dalje nemaju dovoljnu institucionalnu podršku. Istakla je da mnoge institucije mogu učiniti znatno više i da, kako je rekla, gotovo nijedna nema razlog da ne otvori svoja vrata osobama s Down sindromom.
Prema njenim riječima, odgovornost nije samo na obrazovnim ustanovama, nego i na drugim institucijama koje mogu razvijati različite modele podrške kako bi osobe s Down sindromom bile aktivni i društveno korisni članovi zajednice. Posebno je naglasila da je društvu potrebno više sadržaja i mogućnosti koji bi njihov život učinili kvalitetnijim, ljepšim i ugodnijim, ali i više sigurnosti za roditelje kada razmišljaju o budućnosti svoje djece.
Predsjednica Udruženja “Život sa Down sindromom” FBiH Sevdija Kujović kazala je da su najveći razlog za ponos uspjesi mladih osoba s Down sindromom, koji su ostvareni zahvaljujući dugogodišnjem radu porodica, prijatelja, udruženja i institucija. Navela je da danas mnogi rade na otvorenom tržištu rada i učestvuju u radu tijela udruženja, što je, kako je rekla, prije dvije decenije bilo nezamislivo.
Kujović je podsjetila da su se roditelji ranije borili za osnovne uslove uključivanja djece u obrazovni sistem, poput upisa u vrtiće i pronalaska nastavnika spremnih za rad s djecom s Down sindromom. Ocijenila je da su propisi i politike unaprijeđeni, posebno u Kantonu Sarajevo, gdje zakon prepoznaje razumnu prilagodbu, individualni pristup, asistenciju u nastavi i stručnu podršku, ali je dodala da kvalitet i dostupnost tih usluga još nisu na zadovoljavajućem nivou. Upozorila je i da je poštivanje prava osoba s Down sindromom u BiH neujednačeno, te da žene s intelektualnim invaliditetom trpe dodatnu, višestruku diskriminaciju.
O iskustvu rada na izložbi “20 godina – Sasvim svakodnevno” govorila je i Aida Redžepagić, koja je kazala da joj je ulazak u svakodnevni život osoba s Down sindromom bio izazovan, ali i izuzetno vrijedan. Naglasila je da je kroz fotografije željela pokazati koliko su njihovi životi slični životima svih drugih ljudi, te poručila da djeca s Down sindromom ne traže posebna prava, nego ono što ima svako dijete – pravo na školovanje i obrazovanje. Današnji događaj, uz izložbu, performans, obraćanja i dodjelu priznanja, obilježava 20 godina zajedničkog rada, zalaganja i promjena, ali i podsjeća da je potrebno nastaviti s unapređenjem prava, mogućnosti i kvaliteta života osoba s Down sindromom i njihovih porodica.
Izvor: Vijesti.ba