Izložba u National Gallery u Londonu predstavlja 10 sačuvanih djela Jana van Eycka i pokazuje kako flamanski majstor kroz natpise, iluzije i detalje stalno dovodi posmatrača u zabludu.

U National Gallery u Londonu otvorena je izložba posvećena Janu van Eycku, na kojoj je predstavljeno 10 njegovih sačuvanih djela. Riječ je uglavnom o malim portretima iz 15. stoljeća, među kojima je i Arnolfini portret, a zajedničko im je da djeluju izuzetno realistično, ali istovremeno kriju niz zagonetki, natpisa i vizuelnih trikova.

Tekst ističe da Van Eyckovi portreti ne ostaju samo “slike”, nego posmatrača uvlače u svoj svijet. Na portretu njegove supruge Margaret vide se sitni detalji poput ožiljka, promjene boje kože i složenog pokrivala za glavu, dok natpis na okviru navodi da ju je “moj muž Jan dovršio 15. juna 1439.” i da ona ima 33 godine. Time se otvara pitanje da li natpis govori o osobi ili o samoj slici.

Sličan efekat ima i portret Jana de Leeuwa, na kojem okvir sadrži tekst da ga je “Jan Van Eyck krivotvorio” i da je nastao 1436. godine. Iako djeluje kao vjeran prikaz, slika je puna jezičnih i vizuelnih dosjetki: ime sittera je prikazano kao mali piktogram lava, a pojedina slova su oblikovana tako da podsjećaju na reljef i čak se mogu čitati kao rimski brojevi. Prema tekstu, Van Eyck tako namjerno gradi igru između istine i iluzije.

Arnolfini portret, jedno od najpoznatijih djela u galeriji, također se opisuje kao slika čije značenje nije do kraja jasno. Nekada se smatralo da prikazuje vjenčanje, a kasnije su pojedini detalji tumačeni kao simboli braka. Međutim, tekst navodi da danas mnogi kritičari opreznije gledaju na takva čitanja i da predmeti u enterijeru mogu biti i znakovi statusa. Natpis “Johannes de eyck fuit hic 1434” dodatno otvara pitanje šta zapravo znači “bio je ovdje” i gdje je to “ovdje”.

Izložba, prema tekstu, pokazuje da je Van Eyck majstor koji neprestano testira granicu između stvarnosti i obmane. Što se duže gledaju njegovi portreti, to više posmatrač otkriva da je prevaren, ali upravo u toj igri leži i najveće zadovoljstvo. Van Eyck, zaključuje se, kao da vodi razgovor s publikom i na kraju uvijek ima posljednju riječ.

Izvor: The Guardian