Švedski znanstvenici razvili su zaštitnu foliju od proteina iz bjelanjka i sirutke kojoj su dodali fluorescentnu boju, a zatim je pretvorili u nanovlakna. Dobiveni materijal ne propušta ultraljubičasto zračenje i mogao bi poslužiti za zaštitu ljudi, ali i perovskitnih fotonaponskih ploča.

Švedski kemičari predstavili su neobičan postupak kojim su od proteina iz bjelanjka i sirutke, uz dodatak fluorescentne boje, dobili foliju sposobnu da blokira ultraljubičasto zračenje. Riječ je o istraživanju objavljenom u časopisu Cell Reports Physical Science, a osnovna ideja je da se proteinski materijal prvo kemijski modificira, zatim pretvori u nanovlakna, pa na kraju u plastičnu foliju s korisnim optičkim svojstvima.

U pokusu su znanstvenici u mlin sa čeličnim kuglicama stavili protein iz bjelanjka ili sirutke zajedno s fluorescentnom bojom 4,4’-bis(2-metoksistiril)-bifenilom. Nakon 15 minuta intenzivnog mehaničkog miješanja došlo je do kemijske reakcije u kojoj se boja vezala za molekule proteina. Dobiveni spoj potom je otopljen u razrijeđenoj solnoj kiselini, filtriran i tri dana miješan na 80 stepeni Celzijusa, čime su nastala proteinska nanovlakna.

Kada su tako obrađenom materijalu dodani poli(vinil-alkohol) i glicerol, nastala je plastična folija mehaničkih svojstava usporedivih s polietilenskom folijom. Najvažnije svojstvo te folije jeste da gotovo potpuno zaustavlja UV zračenje. Prema navodima iz teksta, najbolja receptura uključuje 400 mg proteina iz sirutke, 8 mg fluorescentne boje, 200 mg PVA i 200 mg glicerola, a konačni proizvod označen je kao WPNF 2FB.

Proteini sami po sebi apsorbiraju ultraljubičasto zračenje, ali dodatak fluorescentne boje proširuje to područje na UV-A, UV-B i veći dio UV-C spektra. Spomenuti konjugat apsorbira 94 posto ultraljubičastog zračenja i pretvara ga u zagasito plavu svjetlost valne duljine 400 do 500 nanometara. Zbog toga folija može služiti kao jednostavna zaštita od sunca, ali i kao potencijalno važniji štit za perovskitne fotonaponske ploče, koje su osjetljive na UV zračenje.

U testu s perovskitnom pločom izloženom ultraljubičastom zračenju valne duljine 365 nm, nezaštićena ploča je nakon 24 sata izgubila velik dio učinkovitosti, dok je ploča zaštićena proteinskom folijom zadržala početnu vrijednost stupnja pretvorbe od 24 posto. Autori istraživanja navode da je ovo tek početak i da postupak otvara mogućnost primjene i na druge proteine i fluorescentne boje.

Izvor: Bug