Jedan od najpoznatijih srpskih vaterpolista Vanja Udovičić rođen je kao Franjo, a ime je promijenio zbog problema i vršnjačkog nasilja tokom odrastanja u Beogradu devedesetih godina. Njegova priča povezuje porodično porijeklo, vrhunsku sportsku karijeru i kasniji ulazak u politiku.
Jedan od najpoznatijih srpskih vaterpolista Vanja Udovičić nije rođen pod imenom po kojem ga danas prepoznaje javnost. Na rođenju je dobio ime Franjo, po dedi sa očeve strane, ali su roditelji kasnije odlučili da mu ga promijene. Do toga je došlo nakon što je, kako je sam govorio, zbog imena u školi doživljavao uvrede, zadirkivanje i fizičke sukobe s vršnjacima.
Udovičić je rođen 12. septembra 1982. godine u Beogradu, u porodici različitog nacionalnog porijekla. Otac Davor imao je hrvatske i italijanske korijene, dok je majka Srpkinja. Promjena imena nije bila njegov lični izbor, nego pokušaj roditelja da ga zaštite u vremenu kada su se političke i nacionalne podjele sve snažnije osjećale i u svakodnevnom životu.
Govoreći o odrastanju, Udovičić je isticao da su devedesete u Beogradu bile teško vrijeme, ali i da ga je odmalena privlačila voda. Vaterpolo je počeo trenirati u Partizanu, a već kao mladi igrač pokazivao je ambiciju da postane najbolji. Sa 17 godina imao je priliku da ode u Sjedinjene Američke Države uz sportsku stipendiju, ali je odlučio ostati i graditi profesionalnu karijeru u vaterpolu.
U klupskoj karijeri igrao je za Partizan, Jadran iz Herceg Novog, Posillipo, Pro Reko, Mladost i Radnički iz Kragujevca. Posebno se istakao u Pro Reku, s kojim je dva puta osvojio evropsku klupsku titulu, a 2010. godine proglašen je za najboljeg igrača svijeta u izboru FINA-e i LEN-a. Za reprezentaciju Srbije i ranije Srbije i Crne Gore osvojio je srebro na Olimpijskim igrama u Atini 2004. te bronze u Pekingu 2008. i Londonu 2012, uz dvije svjetske titule i tri evropska zlata.
Jedan od zanimljivijih trenutaka njegove karijere bio je i period u Italiji, kada mu je ponuđen unosan ugovor uz uslov da nastupa za italijansku reprezentaciju. Udovičić je to odbio jer je želio da nastavi igrati za Srbiju. Nakon završetka sportske karijere diplomirao je na Fakultetu organizacionih nauka u Beogradu, a 2013. godine ušao je u politiku kao ministar omladine i sporta u Vladi Srbije, na kojoj je ostao do 2022. godine.
Izvor: Nezavisne novine

