Iboga, korijen biljke duboko ukorijenjene u gabonske ritualne tradicije, sve je traženija zbog potencijala u liječenju ovisnosti i nekih mentalnih bolesti, dok vlasti u Gabonu pokušavaju ograničiti izvoz i zaštititi i biljku i znanje povezano s njom.
U tamnom hramu na periferiji Librevillea ljudi tokom noći uzimaju gorku koru korijena iboge, biljke koja je stoljećima dio više gabonskih ritualnih tradicija. Tabernanthe iboga je sporo rastući grm prašume centralne Afrike, a njegova kora se u Gabonu uzgaja i ponekad sakuplja iz divljine, često u ritualnim uslovima. Međutim, ono što se dešava u ovakvim zajednicama sve je više u sjeni očekivanog rasta potražnje iz inostranstva.
Pažnja je posebno usmjerena na ibogain, lijek napravljen od biljke, za koji farmaceutske kompanije vjeruju da ima veliki potencijal u liječenju ovisnosti. U tekstu se navodi da rana opservacijska istraživanja bilježe snažno smanjenje simptoma apstinencije i žudnje za opioidima nakon samo jednog tretmana. Posebno je odjeknula i studija iz 2024. godine na 30 američkih veterana specijalnih operacija, u kojoj su nakon mjesec dana prosječni rezultati za PTSD, depresiju i anksioznost pali za najmanje 81 posto, iako je studija bila mala, nekontrolisana i nije mogla dokazati efikasnost.
U Gabonu, međutim, iboga nije samo potencijalni farmaceutski proizvod nego dio šire duhovne prakse Bwiti. Praktičari poput Apollona Obola naglašavaju da je iboga samo jedan element, dok je središte tradicije sama Bwiti. Drugi, poput Madame Djédjé Stéphanie Djoungounda, ističu da se ne liječi samo ibogainom nego cijelom biljkom — cvijetom, listom, korom, stablom i korijenom. Sagovornici upozoravaju i da znanje o biljci dolazi “s generacije na generaciju”, te da je za razumijevanje iboge potrebno gledati i šumu kao cjelinu.
Rastuća međunarodna potražnja već je izazvala ekološke zabrinutosti. Prema izvještaju koji se citira u tekstu, komercijalna eksploatacija može podstaći vađenje cijelog korijenskog sistema, što ubija grm, a zabilježeni su i slučajevi nepošumljavanja nakon sječe. Bivši čelnik gabonske agencije za nacionalne parkove Lee White opisuje divlju ibogu kao rijetku i slabo proučenu, uz tragove ozbiljnog lokalnog prekomjernog iskorištavanja. Zbog toga su organizacije i zajednice godinama uključene u uzgoj i očuvanje biljke.
Gabon je u međuvremenu počeo uvoditi pravne mjere. U maju je donesen dekret kojim se tradicionalno znanje povezano s ibogom priznaje kao nacionalna baština i uvodi obaveza dijeljenja koristi u slučaju komercijalne upotrebe, dok patenti moraju otkriti porijeklo proizvoda. U septembru je vlada usvojila i nacrt dekreta kojim se zabranjuje izvoz iboge i svih njenih derivata u bilo kojem obliku. Time Gabon pokušava postaviti uslove prije nego što globalno tržište ibogaina u potpunosti zaživi, ali ostaje otvoreno pitanje ko ima pravo odlučivati o budućnosti biljke i znanja koje je prati.
Izvor: The Guardian