Autor teksta opisuje kako je s novim AI chatbotom Sophie razgovarao kao s čovjekom, ali je već narednog dana otkrio da mu je dala netačan termin preuzimanja automobila. Nakon provjere s ljudskim zaposlenikom Mikeom, ispostavilo se da je Sophie “halucinirala” i da se na njene informacije ne može osloniti bez dodatne provjere.
Autor piše da ga je zaintrigirala razina obuke novog chatbota u automehaničarskoj radionici, gdje ga je dočekala Sophie, “AI zaposlenica”, toplog i uvjerljivog glasa. Na prvi pogled djelovala je prijateljski, inteligentno i korisno, pa joj je autor bez razmišljanja postavio pitanje kada može preuzeti automobil. Sophie je brzo provjerila registraciju i samouvjereno rekla da će vozilo biti spremno sutradan u podne.
Iako je bio u iskušenju da je “testira” dodatnim pitanjima o njenom radu, porijeklu i navikama, autor priznaje da to nije učinio jer mu je djelovala toliko uvjerljivo da ju je počeo tretirati kao čovjeka. Upravo ga je ta lakoća s kojom je AI ušla u njegovu svakodnevnu percepciju učinila nelagodnim, ali pravi problem se pokazao tek narednog dana.
Kada je u subotu došao po automobil, radionica je bila zatvorena, iako je Sophie ranije rekla da je otvorena. Ponovo ju je nazvao, a ona mu je, nakon provjere registracije, rekla da će automobil biti spreman tek u srijedu. Zbunjen i frustriran, autor je na kraju ušao u radionicu i razgovarao s ljudskim zaposlenikom Mikeom, koji mu je objasnio da je Sophie nova i da već nije prvi put pogriješila.
Mike je potom rekao da će automobil zapravo biti gotov u utorak, uz savjet da se u ponedjeljak još jednom provjeri i da se Sophie ne vjeruje, nego da se traži direktno povezivanje s njim. Kada je autor to i učinio, Sophie ga je bez problema preusmjerila na Mikea, a vozilo je sljedećeg dana zaista bilo spremno. Tekst završava zaključkom da je Sophie već “pojela” jedno radno mjesto i da AI svijet u kojem ljudi više neće biti nužni postaje sve stvarniji.
Izvor: The Guardian