U tekstu psihologa i sistemskog porodičnog terapeuta naglašava se da vannastavne aktivnosti mogu biti korisne, ali da nisu obavezne za svako dijete. Ključ je, poručuje autor, u tome da se poštuju djetetove potrebe, interesovanja i tempo razvoja, bez pritiska i poređenja s drugima.
Koliko puta roditelji čuju pitanje: „Na šta vam dijete ide?“ Trening, folklor, strani jezik, muzička škola ili plivanje često se u savremenom odrastanju podrazumijevaju kao gotovo obavezni dio djetetovog rasporeda. Ako dijete ne ide ni na jednu aktivnost, roditelji se nerijetko suočavaju s pitanjima, poređenjima i osjećajem da možda nisu dovoljno učinili za njegovo odrastanje. Ipak, autor teksta poručuje da dijete ne mora ići ni na jednu vannastavnu aktivnost da bi imalo kvalitetno djetinjstvo.
U tekstu se navodi da vannastavne aktivnosti mogu imati važnu ulogu u razvoju djeteta. Kroz sport djeca razvijaju motoriku, uče o saradnji, pravilima, pobjedi i porazu, dok kroz muziku, ples, likovno stvaralaštvo i slične sadržaje razvijaju kreativnost, strpljenje, koncentraciju i osjećaj kompetentnosti. Međutim, ta korist ne znači da svako dijete mora biti uključeno u više aktivnosti niti da broj obaveza govori o kvalitetu roditeljstva.
Posebno se obrađuju dvije česte situacije. Prva je kada dijete ne pokazuje interesovanje za organizovane aktivnosti, iako mu roditelji nude različite mogućnosti. Tada je važno razumjeti da nezainteresovanost za organizovane sadržaje nije isto što i nezainteresovanost za život. Dijete može imati bogat unutrašnji svijet i interesovanja koja nisu lako vidljiva odraslima, a roditelji bi trebalo da mu ponude različita iskustva bez pritiska da mora zavoljeti svaku aktivnost.
Druga situacija je kada dijete želi sve, ali ne zna gdje da se zaustavi. Autor ističe da je radoznalost prirodna, ali da nije dobro svaku novu želju odmah pretvarati u novu obavezu. Dijete tek razvija istrajnost, planiranje i razumijevanje da svaka aktivnost traži vrijeme i trud. Zato se preporučuje dogovoreni probni period, kako bi dijete upoznalo aktivnost, ali i naučilo da odluke nose odgovornost.
Na kraju se naglašava da mjera nije ista za svako dijete i da zavisi od uzrasta, temperamenta, potreba, interesovanja i porodičnih okolnosti. Umjesto da se gleda broj aktivnosti, važnije je posmatrati kako se dijete osjeća. Posebno je važno sačuvati vrijeme za slobodnu igru, odmor i istraživanje, jer upravo takvo vrijeme razvija samostalnost, maštu i inicijativu. Zaključak teksta je jasan: cilj nije da dijete ima popunjen svaki termin, nego ispunjeno djetinjstvo.
Izvor: Nezavisne novine