Istraživači u Britaniji i SAD-u postupno rekonstruiraju finansijske mreže koje su podržavale transatlantsku trgovinu porobljenim ljudima, a novi nalazi sugeriraju da je uloga osiguravatelja bila šira nego što se dosad mislilo.
Dok britanska vlada razmatra formalno izvinjenje za ulogu Britanije u transatlantskoj trgovini robljem, Lloyd’s of London je još prije šest godina saopćio da mu je „duboko žao” zbog „značajne uloge” koju je imao u toj trgovini i patnje koju je ona prouzrokovala. U sjedištu u Londonu postavljena je i spomen-ploča, ali istraživanja koja su uslijedila pokazala su da je priča daleko složenija i da još nije do kraja ispričana.
U saradnji s Johns Hopkins University, istraživači Alexandre White i Pyar Seth pregledali su arhive Lloyd’sa i kroz projekat Underwriting Souls pokazali kako su trgovački osiguravatelji, uključujući i neke povezane s današnjim velikim osiguravajućim kućama, osiguravali brodove koji su prevozili porobljene ljude preko Atlantika, a u nekim slučajevima i same porobljene ljude kao „ljudski teret”. Ipak, historičari kažu da je stvarni obim uključenosti osiguravajuće industrije i dalje nedovoljno poznat zbog fragmentiranih i nepotpunih izvora.
White, danas asistent profesor na Univerzitetu Cambridge, ističe da su posebno rijetke knjige rizika, odnosno registri u kojima su pojedini underwriteri bilježili svoj posao. Prema njegovim riječima, moguće je da će se pronaći još dokaza, ali je jednako moguće da je mnogo toga uništeno ili izgubljeno tokom vremena. Uprkos tome, istraživači sve jasnije vide koliko je osiguranje bilo važno za održavanje sistema ropstva, a radovi u Londonu, Liverpoolu i Bristolu pomažu u mapiranju finansijskih mreža koje su ga podržavale.
Jedno od novih središta istraživanja je Liverpool, kroz Connector Project, inicijativu vrijednu milion funti koju finansira Lloyd’s Register Foundation i koja je povezana s Nacionalnim muzejima Liverpoola. Prva pilot-studija, Overwriting Underwriting, već donosi nova saznanja o ulozi osiguravatelja. Doktorantica Lucy Moynihan proučava knjigu rizika Johna Gladstonea iz 1797. godine i navodi da su ranije historije zanemarile njegovu ulogu underwritera u trgovini porobljenim ljudima. Njeno istraživanje je identificiralo putovanja povezana s ropstvom i dopunilo podatke koji su nedostajali u postojećim bazama.
Historičari također smatraju da ima još mnogo toga za otkriti i o periodu nakon što je Britanija 1807. zabranila transatlantsku trgovinu robljem. Hannah Farber s Columbia Universityja kaže da su britanski osiguravatelji i dalje bili uključeni u osiguravanje stranih robovskih putovanja, iako je kasnije to postalo teže pratiti jer su finansijeri nalazili prikrivenije načine preuzimanja rizika. White dodaje da su porobljeni ljudi u tom sistemu bili svedeni na finansijsku imovinu, pa je njihova vrijednost mogla biti izražena ne samo kroz rad nego i kroz smrt. Lloyd’s je nakon izvinjenja najavio i 52 miliona funti ulaganja, uključujući programe za veću zastupljenost crnih i etnički raznolikih osoba te sredstva za razvojne banke u Africi i Karibima, ali su te mjere ranije ocijenjene kao nedovoljne.
Izvor: The Guardian