Harvardski neuroznanstvenik Baland Jalal posvetio je karijeru proučavanju sleep paralize, stanja koje može izgledati kao susret s nečim natprirodnim, iako je riječ o poremećaju na granici sna i budnosti. Prema tekstu The Guardiana, do jedne petine ljudi doživi ovaj zastrašujući fenomen, a Jalal tvrdi da on može pomoći u razumijevanju svijesti, straha i načina na koji mozak stvara osjećaj stvarnosti.
Harvardski neuroznanstvenik Baland Jalal godinama istražuje sleep paralizu, stanje koje može izazvati snažan osjećaj užasa, nepokretnosti i prisustva prijeteće figure u sobi. U tekstu The Guardiana opisuje se kao „brain glitch” koji može ostaviti i dugotrajan psihološki trag. Jalal, koji je i sam kao tinejdžer doživio slične epizode, kaže da ga je upravo to iskustvo navelo da se posveti nauci i pokušaju objašnjenja onoga što se na prvi pogled čini nadnaravnim.
Prema njegovom objašnjenju, sleep paraliza nastaje u prijelaznoj zoni između sna i budnosti. Tokom REM sna tijelo je prirodno paralizirano, a problem nastaje kada se dijelovi mozga „probude” u različito vrijeme. Tada osoba može biti svjesna okoline, ali ne može govoriti ni pomicati se. Jalal navodi da se tada često javljaju halucinacije, uključujući osjećaj da je u prostoriji prisutan duh, čudovište ili neka druga prijeteća figura. Strah, kaže on, dodatno pojačava amigdala, dio mozga povezan s reakcijom na opasnost.
Tekst naglašava da iskustvo nije samo individualno, nego i kulturno oblikovano. Ljudi u različitim sredinama opisuju različite „likove” tokom epizoda: neko vidi vanzemaljca, neko džina, a neko figuru nalik poznatim horor likovima. Jalal smatra da mozak pokušava objasniti osjećaj ugroženosti i nepokretnosti tako što „popunjava” praznine pričom. Zbog toga se, kaže, sadržaj halucinacija često oslanja na ono čega se osoba već boji ili što je duboko ukorijenjeno u njenoj kulturi.
Jalal također upozorava da anksioznost može povećati učestalost epizoda, a u nekim slučajevima i dovesti do posttraumatskog stresa. Kao mogući način pomoći navodi smirivanje, zatvaranje očiju, prihvatanje stanja i pokušaj emocionalnog distanciranja umjesto borbe s paralizom. U maloj pilot-studiji u Italiji, kako prenosi tekst, takav pristup je kod dijela pacijenata smanjio učestalost epizoda. Jalal vjeruje da proučavanje sleep paralize ne otkriva samo mehanizme straha, nego i dublja pitanja o svijesti, identitetu i granici između materijalnog i onoga što ljudi doživljavaju kao duhovno.
Izvor: The Guardian