Ukidanje zabrane nastupa ruskih timova na međunarodnoj sceni ponovo je otvorilo pitanje odnosa u evropskom hokeju, ali u sjevernoj Finskoj, Norveškoj i Rusiji mnogi kažu da su nekadašnje veze na ledu teško obnovljive nakon rata i prekida saradnje.
Za Jana Tervahautu, 51-godišnjeg igrača iz Ivala na krajnjem sjeveru Finske, susreti s ruskim ekipama bili su važan dio društvenog života. Kroz amatersku Barents Hockey League putovao je sa svojim timom Tunturi-Kiekko po Arktiku i upoznavao ljude s druge strane granice. Liga je stala tokom pandemije, a nakon ruske invazije na Ukrajinu svaki kontakt s ruskim timovima je prekinut. Tervahauta kaže da mu je to veoma žao, jer je ta liga bila način da se ljudi iz Arktika sretnu, druže i putuju po sjeveru.
Prije februara 2022. hokej je u sjevernoj Finskoj, Norveškoj i Rusiji bio i oblik neformalnog „sportskog diplomatije“. Klubovi su igrali prijateljske utakmice, organizovali pripreme i razmjenjivali igrače. RoKi iz Rovanijemija, poznat kao tim Djeda Mraza, redovno je sarađivao s ruskim ekipama, a njegov direktor Mika Toivola podsjeća da su finski igrači odlazili u Rusiju, ruski u Finsku, te da su se klubovi sastajali i u predsezonskim prijateljskim mečevima.
Međutim, sve je prekinuto nakon početka rata. Samo četiri dana nakon što je Finska u Pekingu pobijedila ruske igrače i osvojila zlato u muškom hokeju na ledu, saradnja je naglo zaustavljena. Finska je potom ušla u NATO, a duga granica između dvije zemlje potpuno je zatvorena. Iako pojedini Rusi i dalje igraju u NHL-u i drugim evropskim ligama, odnosi na nivou nacionalnih selekcija ostali su zamrznuti.
Dodatnu buru izazvala je odluka sportskog arbitražnog suda da Međunarodna hokejaška federacija mora dozvoliti Rusiji povratak u međunarodna takmičenja prije svjetskog prvenstva u Njemačkoj u maju. Finska hokejaška asocijacija najavila je bojkot utakmica protiv Rusije, a isto su učinile i Švedska, Norveška, Danska, Češka, Austrija, Latvija i Kanada. Toivola poručuje da je dopuštanje povratka ruskih reprezentacija pogrešno dok traje rat, te da je mirna sportska saradnja moguća tek nakon završetka agresije na Ukrajinu i obnove povjerenja.
Na lokalnom nivou, međutim, ljudi i dalje žale za prijateljstvima koja su nastala kroz hokej. Norvežanin William Sjøstrand iz ekipe Kirkenes Puckers kaže da i dalje održava kontakt s Rusima i da se nada vremenu kada će ponovo igrati. Margrethe Alnes iz Barents Secretariat, organizacije koja je vodila Barents Hockey League, kaže da je projekat stvorio nešto jedinstveno: prijateljstva, aktivnosti za odrasle i djecu te mreže preko granica. Po njenim riječima, rat je uništio veliki dio onoga što je godinama građeno, a obnova povjerenja nakon završetka rata potrajat će još dugo.
Izvor: The Guardian