Piše: Jagoda Savić
Roditelji svoju djecu na vakcinaciju vode sa jednim od dva bitna osjećanja, sa slijepim povjerenjem u struku ili sa velikom zebnjom i strahom. Mislim da bi zbog roditeljskog slijepog vjerovanja pedijatrima tu istu „struku“ trebalo podvrgnuti jednoj temeljnoj analizi.
Ako je dubinska analiza rada pedijatara na imunizaciji djece zaista potrebna, postavlja se pitanje ko bi je radio? Tužioci sigurno ne jer su potkapacitirani do zabrinjavajućih razmjera. Evo jedne od najčešćih tužilačkih grešaka prilikom obrada imunizacijskih krivičnih prijava. Suština je u tome da tužioci krivičnu odgovornost za vakcinaciju svode samo na osnovu člana 229 Krivičnog zakona FBiH koji reguliše nesavjesno liječenje. … „ko obavljajući svoju djelatnost koristi očigledno neprimjereno sredstvo ili očito neprimjereno liječenje, uzrokujući tako pogoršanje zdravstvenog stanja“ ….. Tužioci svoju procjenu postojanja elemenata krivičnog djela svode isključivo na ovaj član, umjesto da osnovu za krivicu za nesavjesno postupanje prošire i na druge propise koji regulišu zdravstveni sektor.
Na primjer, član 6 Pravilnika o obaveznoj vakcinaciji traži posjedovanje valjanih dokaza o istovremenoj primjeni dvije različite vakcine od dva različita proizvođača koja se zove koadministracija prije nego što se naredi takva vakcinacija. Dva konkretna proizvođača dvije konkretne vakcine npr. vakcine „AAA“ i vakcine „BBB“ bi trebala napraviti sigurnosne studije koje bi potvrdile da ne postoji rizik za bebe ili djecu ako se te dvije vakcine daju zajedno. Ako Zavod za javno zdravstvo naredi zajedničku primjenu vakcina „AAA“ i „BBB“ bez dokaza o sigurnosti, direktno krši član 6 tog Pravilnika. A ako pri tom koadministracija izazove ozbiljnu zdravstvenu štetu ili smrt, Federalni zavod za javno zdravstvo snosi krivičnu odgovornost.
Tužilac ne može osloboditi odgovornosti Federalni zavod za javno zdravstvo ako su postojale npr.
sigurnosne studije npr. za vakcine „AAA“ i vakcine „CCC“ ili za „AAA“ „DDD“
Jedna takva krivična prijava je bila podnešena Tužilaštvu tuzlanskog kantona, istragu je vodila tužiteljica Fatima Hadžibeganović, a broj spisa je bio KTA 251/10.
Šestomjesečna djevojčica je umrla osam sati nakon koadministriranih vakcina DTPr+polio i hepatitis B. To znači da je beba istog dana primila dvije vakcine od dva različita proizvođača i ukupno pet antigena, difterije, velikog kašlja, tetanusa, poliomijelitisa (dječije paralize) i hepatitisa b. Nedugo prije smrti, bebi je iz nosa tekao gust tamno smeđi, gotovo crn iscjedak. Ruke i noge su joj bile hipotonične (mlitave) sa tendencijom pada, a izgubila je i kontrolu nad glavom. Nakon nekoliko minuta je prestala disati.
Dr. Fuad Kešetović i dr. Zdenko Cirhlaž su izvršili obdukciju i za uzročnika smrti proglasili iznenadnu smrt djece do godinu dana bez objašnjenja (SIDS). Dva patologa su izrazila svoje mišljenje, a da u svom izvještaju nisu ni napisali da je beba osam sati prije smrti primila dvije vakcine koadministracijom. Zbog toga ova dva patologa nisu u svoj izvještaj ni unijela trgovačka imena dvije vakcine koje je beba primila, kao da ih od početka nisu ni smatrali relevantnim. Nadalje, ova dva ljekara u svoj izvještaj nisu dodali sastav primljenih vakcina, posebno hemijske elemente i konzervans. Elementi koje nisu upisali u izvještaj su bili živa, aluminijum fosfat, dvostruka doza natrijum hlorida (iz dvije vakcine), natrijum bikarbonat, derivati kazeina, aluminijev sulfat i formalin.Isto tako, nije im ni palo na pamet da utvrde da li je došlo do proboja krvno- moždane barijere i da uzmu uzorke mozga i provjere da li je neki hemijski sastojak vakcine možda došao do bebinog mozga i tu napravio nepopravljivu štetu.
.
Patolozi dr. Kešetović i dr. Cirhlaž nisu predložili tužiocu da ispita toksikološke pokazatelje ove dvije vakcine. Jasno se vidjela njihova nezainteresovanost da izvrše toksikološku analizu dvije otvorene i korištene bočice vakcina, koje su bile odložene u čistu kantu za smeće. U toj kanti je bila plastična vrećica u kojoj su se nalazile samo otvorene i korištene bočice s vakcinom i ništa drugo. Od petka popodne, kada je beba primila vakcine, do ponedjeljka ujutro, njene dvije bočice bile su u toj čistoj kanti za smeće, obložene čistom plastičnom vrećicom u koju su bacane samo upotrebljene bočice. Kanta sa svim iskorištenim bočicama bila je dostupna od petka popodne do ponedeljka ujutro, kada ju je spremačica bacila u veliku posudu za smeće. Da su ova dva patologa bila voljna predložiti tužiocu ispitivanje bočica vakcina, tužilac je mogao narediti da se te dvije bočice pošalju na laboratorijske analize. Mora se reći da je, uz ispitivanje uzetih uzoraka krvi na prisustvo hemijskih komponenata vakcine, bilo potrebno ispitati i istovremeno djelovanje pet antigena koji su trebali izazvati pet različitih imunoloških reakcija.
.
Dodatni forenzički pregled obavio je novosadski Centar za sudska vještačenja i toksikologiju. Njihovi ljekari su procijenili da je smrt djevojčice bila uzrokovana blokadom vitalnih moždanih centara, zbog nedovoljnog protoka krvi u moždano stablo, a koji je bio uzrokovan istezanjem i uvrtanjem kičmene arterije između prvog članka kralježnice i potiljačne kosti. Ova povreda je nastala pretjeranom rotacijom glave zbog prevrtanja djeteta s leđa na trbuh. Istovremeno, novosadski lekari nisu citirali numeričke vrednosti iz rezultata analize uzoraka mozga, pa nije bilo moguće razjasniti da li su dobijene vrednosti u granicama normale ili postoje statistički značajna odstupanja.
Dakle, opis novosadskih lekara je protivrečio osnovnim principima motoričkih sposobnosti ljudskog tela. Ovi ljekari nisu uspjeli objasniti porijeklo izvora energije koji je omogućio šestomjesečnoj bebi da se okreće sa leđa na trbuh ako su bebina glava, ruke i noge bili mlitavi i skloni padu. Na primjer, ako je djevojčici padala glava, odakle joj impuls za okretanje glave? Kad sam pročitala opis ovih doktora, imala sam utisak da se djetetovo tijelo treslo, kao da je bilo povezano sa strujom visokog napona, koji joj su se mozak i srce okretali u raznim smjerovima. Nije bilo važno što se ova ustanova zvala Centar za sudsku medicinu i toksikologiju, izveštaj novosadskih lekara nije sadržavao razrađen ni jedan toksikološki element. Svi toksikološki elementi izuzeti su kao irelevantni, a to izuzeće nije objašnjeno prihvatljivim razlogom.
Uzrokom smrti ove bebe se bavio i američki profesor hemije Paul G. King. Ovaj profesor je više puta insistirao da mu dostavimo podatke o gramaži žive iz konzervansa jedne vrste vakcine i gramaži aluminijum hidroksida iz konzervansa druge vrste vakcine, zbrojeno iz ukupnog broja vakcina koje je beba do smrti primila. Profesor Paul G. King je sabrao 0,50 mqg žive + 0,50 mqg žive + 0,50 mqg žive 0,25 mqg aluminijum dioksida + 0,25 mgr aluminijum hidroksida +0,25 mgr aluminijum hidroksida i dobio 1,5 mqg žive i 0,75 mqg aluminijum hidroksida. Zatim je prof. King tražio da se ispita kolika količina ova dva neuro toksina je ostala u bebinom mozgu. Da li je ovo tako teško naučiti da nijedan tužilac u zadnjih 20 godina nije uspio za izvrši ovu prostu matematičku operaciju sabiranja u svom krivičnom predmetu?
Dr. Milena Horvat, sa doktoratom iz analitičke hemije za ambijent, i šefica odjela za ispitivanje uticaja ambijenta na zdravlje ljudi iz ljubljanskog instituta „Jožef Štefan“ je ponudila besplatnu laboratorijsku analizu dvije postojeće vrste žive, etil živu iz konzervansa vakcine i njeno moguće pretvaranje u metil živu koja je neuro toksin. Na tom institutu se vrši analiza istovremenog prisutva ova dva sastojka uz pomoć reagensa sodium tetra N- propyl borat. Dugo sam se pitala zašto tužiteljica nije željela uraditi analizu koja je nije ništa koštala ??? Tužiteljica Hadžibeganović nije pribavila dokaze o sigurnosti istovremenog davanja dvije vakcine različitih proizvođača, a da je to uradila odmah bi vidjela da te dvije vakcine koje su date umrloj bebi nisu imale nikakvu studiju o sigurnosti koadministracije. Osim toga, tužiteljica se nije oslonila na svoje logičko rasuđivanje i nije postavila pitanje kako to da hipotonično dijete ( mlitavih mišića) ima energiju potrebnu da izvrši samoozljeđivanje? Zar nije bilo potrebno pitati te vještake da objasne porijeklo izvora te energije? Ja sam umiranje te bebe vidjela na samo jedan način, da su joj agresivni sastojci vakcine udarili na mozak i da se sirota beba „tresla“ i od bola bacala na sve strane, i da joj je prejaki bol davao poticaj za kretanje.
Dr. Cirhlaž mi je radio nekoliko vještačenja fizičkih povreda kod slučajeva nasilja u porodici i nikad nisam imala ni jednu zamjerku na njegov rad. Upravo zato je moje iznenađenje površnom obradom umrle bebe bilo još veće. Za mene će ostati misterija da li dr. Cirhlaž nije poznavao štetne uticaje hemijskih sastojaka vakcine na mozak malih beba, da li mu je neko rekao da će istinitim mišljenjem o uzroku smrti bebe ugroziti program imunizacije u FBiH, da li je dobio nalog iz nekog centra moći da prećuti istinu ili je strpao koju zelenu „šušku“ u svoj novčanik.
Drugu dvomjesečnu bebu iz istog krivičnog predmeta je također pregledao njegov pedijatar prije vakcinacije i procijenio da je beba potpuno zdrava. Ubrzo nakon vakcinacije, beba je počela plakati i plakala je cijelu noć. Sutradan je mali dječak prestao jesti, nastavio je micati jezikom i vaditi ga iz usta, a pogled mu je bio tup kao kod mrtve ribe. Trećeg jutra mu se pojavila krv u mokraći i počeo se gušiti. Iz tog razloga je hospitaliziran pa je proveo 13 dana na respiratoru. Nakon otpusta iz bolnice, svakodnevno je morao koristiti aparat za disanje pola sata. Nakon toga su mu preporučili respiratornu podršku na duži vremenski period.
U otpusnici iz bolnice dječaku je postavljena dijagnoza bronhijalna astma i veliki kašalj. Iako je dječak bio vakcinisan protiv velikog kašlja, ljekari Tuzlanske pedijatrijske bolnice su pretpostavili da antigen velikog kašlja i rezultirajuća bolest nemaju uzročnu vezu. Djed djeteta mi je rekao da je dječaku odmah u bolnici rađen bakteriološki test, ali da rezultat nije bio upisan u otpusno pismo. Djed je rekao i da je neka doktorica u rukama imala rezultat bakteriološke analize, ali nije htjela da mu ga da.
.
Ovo odbijanje da se dječakova porodica obavijesti o bakteriološkom rezultatu je bio razlog zbog kojeg je djed podnio zahtjev za slobodan pristup informacijama i zatražio od uprave bolnice da porodici dostavi kopiju obavljenog pregleda. Rezultat uzorkovanja ni kasnije nije dostavljen djetetovoj porodici. Opis respiratornih smetnji koje su pedijatri citirali u otpusnom pismu nije bio dovoljan da se uspostavi dijagnostička granica između bronhijalne astme i apneje, koja je u većini Deklaracija proizvoda za vakcine navedena kao moguća neželjena reakcija na vakcinu. Opis plućne funkcije je takođe bio neprecizan, nedostajali su podaci koji se odnose na brzinu disanja, mjerenje respiratornog volumena, na izmjenu plućnih gasova , upotrebu pomoćnih respiratornih mišića, a takođe su nedostajali podaci koji bi opisali stanični respiratorni volumen svakog udisaja, nedostatak kiseonika u volumenu svakog udisaja, opis nedovoljne ventilacije i perfuzije, nedostatak kiseonika u krvi i ugljen-dioksida u arterijskoj krvi i moguću cijanozu.
.
Međutim, tužiteljica Hadžibeganović je odluku donijela na osnovu mišljenja sudskih vještaka. Nažalost, tužioci često nemaju kritičnu distancu i slijepo i neupitno vjeruju patolozima. Mislim da u dva slučaja pedijatri i Zavod za javno zdravstvo mogu biti progonjeni zbog davanja lažnih iskaza o ozbiljnoj šteti po zdravlje male djece, a takvo ponašanje ljekara Krivični zakon FBiH svrstava u krivična djela protiv pravosuđa i ako je učinjeno u krivičnom postupku kažnjava po članu 235 od šest mjeseci do pet godina zatvora.
.
Kad se u nekoliko dana dese dva ovakva slučaja, prvo što je tužilac trebao da izvrši je laboratorijska analiza četiri otvorene i korištene bočice vakcine. Zatim, da provjeri dokaze o gore pomenutoj sigurnoj koadministraciji, djestvo dva konzervansa vakcine i moguću akumulaciju neuro-toksina u organizmu beba, prisustvo hemijskih sastojaka vakcine u uzorcima mozga beba i bakteriološka analiza ispljuvka iz pluća. U oba slučaja tužiteljica je propustila da provjeri ove bitne stavke zbog nedostataka uputa sudskih vještaka patologa, slijepo vjerujući njihovom znanju i ne sporeći njihovo poštenje i odanost Hipokratovoj zakletvi.
.
Sledeća istraga je otvorena po službenoj dužnosti u Okružnom tužilaštvu Doboj, a spis je imao broj T 15 0 KTA 005785 11. Dvomjesečna beba je istog dana primila dvije vakcine DTPr +polio i hepatitis b od dva različita proizvođača i umrla je dvanaest sati nakon vakcinacije. Majka je malog dječaka nahranila u ponoć, a ujutro ga je pronašla mrtvog.
Na moje pitanje tužiteljici Nataše Božičković da li su uzeti uzorci krvi sa mrtvog deteta, tužiteljica je odgovorila: “Mislim da jeste”. Na moje pitanje gdje je izvršena obdukcija, odgovorila je: “Mislim da je u Doboju.”
.
Obdukciju je izvršio patolog dr. Ljubomir Curkić. Ovaj doktor je također napisao da se njegovo mišljenje temelji na okolnostima događaja, postojećoj medicinskoj dokumentaciji i toksikološkim i bakteriološkim izvještajima (str. 4). Što se tiče okolnosti, bebu je pedijatar pregledao 12 sati prije smrti, a pedijatar je procijenio da je potpuno zdrava i odobrio je vakcinaciju. Dvanaest sati kasnije beba je bila mrtva. U slučaju da je beba imala problema s disanjem, pedijatar je to morao primijetiti tokom pregleda, jer respiratorni problemi imaju spolja vidljive indikatore. Što se tiče medicinske dokumentacije, beba je bila dojena i uopšte nije bila bolesna u prva dva mjeseca života. Dakle, dr. Curkić je mogao imati samo jednu vakcinalnu karticu u kojoj su napisane dvije vakcine po rođenju, BCG i prva doza hepatitisa b, a mjesec dana kasnije i DTPr i dječja paraliza i druga doza hepatitisa b i nikakva druga dokumentacija. Vakcinacijske podatke je bio dužan upisati u izvještaj o smrti i predložiti tužiteljici laboratorijsku analizu otvorenih u upotrebljenih bočica te bebe, analizu uzoraka mozga na hemikalije iz vakcine, dupliranje sastojaka iz konzervansa iz dvije vakcine date isti dan i dokazivost sigurnosti same koadministracije.
.
Dr. Curkić je u svom izvještaju spomenuo toksikološke izvještaje, ali nije izričito citirao laboratorijske nalaze u vezi s tim niti vezu između laboratorijskih nalaza i oštećenja bebinog zdravlja. Sigurno je da otvorene bočice iz kojih je mrtva beba primila vakcine nisu oduzete i izložene laboratorijskim analizama jer njihov serijski broj nije bio zabilježen u njegovoj kartici za vakcinaciju, pa se nije ni znalo iz kojih je bočica mrtva beba primila vakcine. Pored toga, krv bebe koja je umrla nije testirana u laboratoriji na prisustvo hemijskih komponenata vakcine. Jedna od dvije vakcine je sadržavala živu u konzervansu vakcine, aluminijum fosfat, natrijum hlorid, natrijum bikarbonat, a drugo 0,25 mg aluminijum hidroksida, kalijum dihidrogen fosfat, dihidrat i natrijum hlorid.
.
Dr Curkić je takođe spomenuo i “biološke izvještaje”, ali ih po svom izvještaju nije eksplicitno naveo u smislu da naznači datum i vrstu izvršenih analiza i njihove brojčane rezultate. U izvještaju dr. Curkića ima malo detalja čija funkcija bi imala dijagnostičko razgraničenje.
Upala pluća je obično uzrokovana velikim brojem različitih bakterija, počevši od pneumokoka, stafilokoka, streptokoka, Klebsielle itd. i drugih. Dr. Curkić nije precizno utvrdio uzrok bebine smrti, a nikakve bebine uzorke nije testirao na bakterije. On je samo procijenio da je beba umrla od “opšteg gušenja” kao rezultat akutne respiratorne bolesti, primarne atipične upale pluća. Doktor Curkić je opisao pluća kao crvenkasto-plava, s tamnocrvenom krvlju i ružičastim pjenastim sadržajem. Neki dijelovi pluća, poput alveolarnih pregrada, bili su rastrgani a neki uvećani. Mišljenje dr. Curkića je demantovala Deklaracija proizvoda-vakcine u kojoj se navodi da pertussis komponenta DTPr vakcine ponekad ometa djetetov respiratorni refleks. Jednako tako, među neželjenim reakcijama na vakcinu, spominje se i epiglotitis, zastoj disanja. U osnovi, dr. Curkić nije mogao objasniti koji je faktor uticao na uništavanje pluća brzinom kao na filmskom platnu, jer ako se zaista radilo o upali pluća, onda se radilo o galopirajućoj upali koja se razvila tokom dvanaest sati i koja je ubila dvomjesečnu bebu.
U njegovom obdukcijskom izvještaju opisano je da je u mozgu mrtve bebe bilo puno krvi i edema, ali nije naveo je li bila probijena krvno-moždana barijera, pa smo lišeni kompletne kliničke slike ove porodične tragedije.
Prof. dr. Branimir Nestorović, bivši direktor dječije pulmologije Univerzitetske bolnice u Tiršovoj u Beogradu je u svom mejlu od 05.03.2012 godine dao mišljenje da je svo troje gore opisane djece stradalo od vakcina. Međutim, nakon pritiska izazvanog učestalim pitanjima o tri slučaja iz BiH je počeo izjavljivati „da on tako šta nikad nije napisao“, iako ja njegov mejl čuvam u PDF formatu. A o ovom obrtanju stručnog mišljenja za 180 stepeni bez našeg znanja me je nekoliko godina kasnije obavijestio prof. dr. Zoran Radovanović, tadašnji glavni epidemiolog Srbije, rekaviši „Eto, vidite da niste u pravu. I prof. Nestorović misli isto kao ja“.
E, naš dragi profesore King. Neka ti je laka zemlja i vjerujem da ti se ona gore pomenuta matematika upisala u dobra djela. Fališ u našem pravosuđu, puno fališ, a naši tužioci ni ne znaju koliko im zapravo nedostaješ.