Mali grobovi opominju

Piše: Jagoda Savić

Kad vam u državu uđe GAVI  odjeljenje Svjetske zdravstvene organizacije, najveći broj doktora se GAVI-ju klanja kao da je sveta krava. Zahvaljujući ovom mizernom podaničkom stavu naših doktora, niti se na postavljena imunizacijska pitanja mogao dobiti odgovor, niti su se istrage završavale podizanjem optužnica. Evo kako je izgledao boks meč između GAVI-ja i naših tužilaca.

Jedna od krivičnih prijava za vakcinu protiv hepatitisa b je bila podnešena je Okružnom tužilaštvu Banja Luka protiv dva ministra zdravstva Milorada Balabana i Ranka Škrbića i epidemiologa Mitra Tešanovića. Predmet je vodila tužiteljica Remzija Smajlagić, a zatim ga je nastavio tužilac Sead Žerić. Broj spisa je bio T 13 0 KT 0004525 11 a okončan je tužiočevom odlukom od 09.02.2011 godine.

Pokušaćemo da odgovorimo na pitanje da li je ispravna tužiočeva odluka da obustavi istragu jer razvojni poremećaji novorođenčadi mogu biti samo predmet daljnjih naučnih i medicinskih istraživanja, a ne i krivičnog postupka?Da mu ne sjedamo na muku, uzećemo podatke iz Federacije BiH a ne iz Republike Srpske, iako su približno istih vrijednosti.

Od 2002 godine otkako je počelo sprovođenje vakcinacije zdravih novorođenih beba protiv hepatitisa b u prva 24 sata života 2002 godine do 2020 godine broj umrlih beba  starih do 12 mjeseci u FBiH  je iznosio  3260.

Tabela br. 1

smrtnost beba u FBiH u prvih 30 dana života od 2002-2020

napomena: podaci su kumulativni

Najviše djece umire u prvoj godini života kada u 12 mjeseci prime 14 antigena  u  8 vakcinacija. Bebe po rođenju dobijaju hepatitis b i BCG, u prvom  mjesecu hepatitis b, u drugom mjeseci DTPR polio i HIB, u četvrtom mjesecu opet DTPr polio i HIB, u šestom mjesecu hepatitis b i DTPr polio i HIB, i sa 12 mjeseci  MRP vakcinu. Ova tabela sa kumulativnim podacima je konstruisana na osnovu Demografskih biltena Federalnog zavoda za statistiku . Iz ovih podataka se jasno vidi da 71,61% beba koje  umru u prvoj godini života zapravo umru u svom prvom mjesecu nakon rođenja.

Šta je tužilac Žerić trebao da uradi?

Prvo i osnovno tužilačko pravilo u radu sa imunizacijskim krivičnim predmetima je „Ne vjeruj  korumpiranom  stručnjaku jer on je stručnjak  za eure a ne za medicinu.“

Tužilac bi najprije trebao da ustanovi da li se može osloniti na svoje logičko rasuđivanje ili se baš za svaku istražnu radnju mora osloniti na korumpiranog stručnjaka. Da bi ustanovio svoj lični kapacitet  najprije treba da od nadležnog organa,  agencije za lijekove i medicinska sredstva, koja je izdala odobrenje za upotrebu vakcine, zatraži dva osnovna dokumenta o vakcini, a to su Sažetak svojstava lijeka i Uputa za pacijenta. Ukoliko se sam dosjeti da pita da li od prvog izdavanja rješenja hronološki postoji više verzija istih dokumenata i da ih uporedi da bi provjerio da li im je sadržaj identičan,  to je već znalajan korak naprijed,  takav tužilac bi mogao uspješno rukovoditi istragom.  Zatim, ukoliko barem u jednom od nekoliko njih sam uspije da nađe rubriku Sigurnosna obavijest i u njoj pročita  „vrsta lijeka: rizični lijek“, „stupanj rizika : rizični lijek“,  takav tužilac bi mogao uspješno rukovoditi istragom.  Zatim, ukoliko barem u jednom od nekoliko sam uoči  obavijest da je konzervans tiomersal korišten tokom proizvodnog procesa i da ostaci mogu biti prisutni u konačnom proizvodu zbog čega  mogu izazvati alergijske reakcije kod primaoca, a u drugima je ne nađe, smatraćemo ga tužiocem sa razvijenom sposobnosti opažanja. I, na kraju, ukoliko sam primijeti da u nekim dokumentima nije navedena gramaža aluminijum hidroksida a u drugima da jeste i da ona iznosi 0,25 mg, smatraćemo ga dostojnim da vodi takav krivični predmet.

Drugo tužilačko pravilo u radu sa imunizacijskim krivičnim predmetima je „Brojke ne lažu, a „stručnjak“ može lagati“. Ako je tako, hajde onda da vidimo šta zapravo kaže statistika?

Tabela br. 2

Dojenčad po najčešćim uzrocima smrti u FBiH od 2002-2020

Samo da pojasnimo da u  grupi perinatalnih oboljenja ima ukupno 335 mogućih različitih bolesti dojenčadi i da oznaka „ kongenitalne“, sa rođenjem, podrazumijeva i genetsko i negenetsko porijeklo.

Treće tužilačko pravilo u radu sa imunizacijskim krivičnim predmetima je „Ovu šumu podatak treba gledati stablo po stablo, granu po granu, grančicu po grančicu“.

Možemo samo da se nadamo da će se tužiocu upaliti lampica da radi krivičnu prijavu zbog mogućeg rizika od vakcine po zdravlje djece, da u tabeli pred sobom ima   jako veliki broj perinatalnih oboljenja a nigdje ni jednu zabilježenu vakcinacijsku reakciju ??? Zatim, da najviše beba umre u prvom mjesecu života kad prima tu vakcinu i  da su mu prijavljene teške i ozbiljne zdravstvene tegobe kao što su mlitavost mišića ( hipotonija), slaba kontrola glave,  koju drži mlitav vrat i koja poleže prema dole, oštećenje moždanog tkiva dokazano pregledom magnetne rezonance, nekontrolisanje sfinktera, nemogućnost sjedenja, stajanja,  hodanja i držanja predmeta u rukama, ukočenost ruke u ramenu, ukočenost mišića ruku i nogu, poremećaj hvatanja rukom, teže smetnje disanja, sepsa, zatajenje rada srca, postvakcinacijska encefalopatija i epilepsija, gubitak ravnoteže, nekontrolisanje sfinktera i neartikulisan i nerazumljiv govor, nenormalni pokreti očiju i poremećaji sna.

Uzroci smrti se razvrstavaju po 10 reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti  a temelj zdravstvene statistike je prijavni list o smrti DEM-2 koji najčešće popunjavaju  matični uredi i zdravstvene ustanove. Prijavni list o smrti bi kod utvrđivanja uzroka smrti  trebao raščlaniti slijed patoloških događaja koji su prethodili smrtnom ishodu. Postavlja se pitanje koliko je dijagnostika smrti u prijavnom listu DEM -2 zaista  objektivna? Prije svega, podaci o umrlom dojenčetu sadrže samo tri rubrike, tjelesna masa i visina na rođenju i gestaciona starost, što znači da   uopšte nije predviđen niti upis  podataka o vakcinaciji niti upis protoka vremena od prijema vakcine do momenta smrti, i  time se sakriva svaki njihov trag.

Kakva je ovo muljaža? Ko  izvrće istinu? Doktori ili statistika? Ko krije stradalu djecu? Da bi se dobio odgovor na ovo pitanje potrebno je vidjeti šta kaže Međunarodna klasifikacija bolesti ICD, 10 revizija koja je sada aktuelna.

Klasifikacija ICD navodi samo tri vakcinacijske reakcije, post vakcinacijski encefalitis šifrom G04.0,  anafilaktički šok šifrom T80.5 i trombocitopeniju šifrom D68.6 dok ostalih vakcinacijskih reakcija nema. Kad je u pitanju dejstvo hemijskih sastojaka vakcine na organizam malih beba, u ICD listi se nalazi i grupa pod nazivom toksični učinak metala. Živa iz konzervansa vakcine, koja je bila najveći problem, se vodi pod šifrom T56.1, što znači da se mogla upisivati da su pedijatri to htjeli. Aluminijum hidroksid, na kom se uzgaja antigen, nije naveden, ali postoji opcija „Metal, nespecificiran“ T56.9 pod koji može da se podvede, dodajući oznaku XX radi pojašnjenja.

Faktički, doktori su u prvom slučaju izbjegavali da navode eksplicitnu dijagnozu  o toksičnom efektu žive a u drugom slučaju da preciziraju aluminijum hidroksid kao sastojak koji kod nekih beba izaziva štetne ili toksične efekte. Isto tako, doktor koji nije pitao za vakcinalni status bebe prije smrti i koji nije radio hemijsko-toksikološke pretrage krvi bebe će u DEM-2 obrazac napisati  „perinatalna stanja“, a doktor koji je pribavio ova dva podatka će biti puno precizniji pa upisati šifru npr. polineuropatija izazvana lijekovima G62.0, epilepsijski sindrom izazvan lijekovima G40.5 , poremećaj mišićnog tonusa, hipotonija (mlitavost)  i hipertonija( ukočenost)  mišića P94.9, nespecificirana, itd.

Federalna komisija nikad nije željela uzeti u razmatranje post vakcinacijske komplikacije povezane sa vakcinama  s izgovorom da „ nisu prijavljeni putem ljekara“ niti priznati  nevladine organizacije kao izvor relevantnih informacija. I ova komisija i pedijatri su lažno tvrdili “da je veliki broj djece vakcinisan i da komplikacija nema“, a statistika je greškom u dizajnu  DEM-2 obrasca omogućila da se  pedijatrijsko  sakrivanje istine uspješno pokrije. Osim toga, Demografski bilteni  u zadnje vrijeme trpe neke izmjene koje je potrebno stalno nadzirati, kako bi podaci između različitih godina ostali uporedivi. Tako npr. u nekim Godišnjacima se izgubila rubrika umrlih beba „od 0-24 sata“ po rođenju pa sam podatke  morala da  sabirem ručno.  Trenutno godišnjaci do 2020 godine ne pokazuju podatke za godinu na koju se odnose već za prethodnu godinu itd., a već sutra ih IT odjeljenje može vratiti u prvobitno stanje.

Pri tom se niko nije sjetio da gleda podatke Federalnog ministarstva za rad i socijalnu politiku i utvrdi koliko djece prima ličnu invalidninu po osnovi oštećenja zdravlja, a Institut za medicinska vještačenja ne istražuje uzrok već samo trenutno postojeće stanje djece.

Tužilac Žerić je pogriješio  u pristupu ovoj istrazi, propustivši da utvrdi činjenice vezane za elementarne zahtjeve istrage kao što su nepoznata  dužine trajanja zaštitnog  efekta ove vakcine vršenje ključnih laboratorijskih testova (analiza otvorenih i upotrebljenih bočica vakcine, mukrobiološka analiza sa genotipizacijom, hemijsko-toksikološka analiza kao i  ispitivanje mogućeg efekta toksičnog 0,25 mg aluminijuma hidroksida, koji je neuro-toksin, niti uvid u kompletnu kliničku obradu medicinskih pokazatelja bolesti djece prijavljene u tužilački spis, kako bi se odvojile bebe sa  lošom reakcijom organizma na vakcinu (bad body response). Isto tako, tužilac  nije ispitao odgovornost Zavoda za javno zdravlje zbog kršenja  Uredbe o obaveznoj imunizaciji jer  je Zavod  odobrio istovremenu primjenu dvije vakcine od dva različita proizvođača s nepoznatim rizikom i nije ispitao propuste pedijatara u davanju odobrenja za vakcinaciju neuro-rizične djece.

Iz ovog ugla gledano, tužilac Žerić je izrazom „razvojni poremećaji“ koji je upotrijebio u svojoj odluci profulao temu. Tim izrazom nas je mogao dovesti u zabludu da se radi o razvoju novorođenih beba kroz duži naredni niz godina, a ne o „razvojnim poremećajima“ koji su trajali samo do 30 dana, kada su se gasili tek započeti životi malih vakcinisanih beba.

Bilo bi dobro istaknuti još tri problema vezana sa ovom vakcinacijom.

Prvo, postojala je i sumnja da je donirana GAVI vakcina koja se koristila u BiH za vakcinaciju protiv hepatitisa b povremeno bila zaražena stafilokoknom bakterijom. Ova bakterija je prvi put izolovana 2007 godine iz krvi  tada tek rođene bebe M.A.koji bio u životnoj opasnosti, a kasnije ostao 100% neurološki invalid. Drugi put je izolovana 2012 godine u krvi i likvoru kod sedmomjesečne bebe  L.M., koja se  liječila u bolnici u Tuzli. Ljekari   niti su objasnili put ulaska stafilokokne bakterije u moždani likvor jer je  beba  vakcinu protiv hepatitis b primila ubodom igle  u petu, niti su utvrdili koji soj bakterije je bio u pitanju.

Drugo, nikada ranije nije bilo prilike da se  skrene pažnja javnosti na godišnji izvještaj “Annual Progress Report“ koji su dva entitetska ministarstva zdravstva i distrikt  slali  u donatorski fond za vakcine GAVI pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Ovaj izvještaj se od uspostave GAVI projekta 2002 godine  slao  svake godine zbog praćenja  doniranih  vakcina  i u njima su se na zaprepašćujuće  ravnodušan  način  navodile cifre o broju umrlih beba u BiH starih do 12 mjeseci, bez i jednog jedinog pokušaja naša tri ministarstva zdravstva i GAVI fonda da se utvrde  uzroci smrtnosti.

Treće, od presudne važnosti je i nedostatak podrške resornog ministra. Dana 25. 04.2012 smo se obratili tadašnjem federalnom ministru zdravstva prof.dr. Rusmiru Mesihoviću. Ministar Mesihović je po struci bio hepatolog, znači najpozvaniji da se izjasni o ovoj zaraznoj bolesti jetre, a bio je politički angažovan u stranci SDP. Tom prilikom smo napravili  rezime svih naših  prethodnih kontakata. U rezimeu su bile navedene naše četiri molbe za sastanak sa ministrom  14. 09. 2011 // 03. 02. 2012 // 14. 02. 2012 uključujući i korekciju kalendara vakcinacije i 22. 02. 2012 uključujući i pitanje registracijskih dokumenata vakcine. Zatim, bilo je pet naših dopisa o donatoru vakcina 23. 01. 2012 // 24. 01. 2012 //  27. 01. 2012 // 02. 02. 2012 i 03.03. 2012,  četiri naša dopisa o vakcini 11. 02. 2012 // 18. 02. 2012 // 19. 02. 2012 i  26. 03. 2012 i četiri  dopisa o imunizaciji 04. 02. 2012 // 21. 02. 2012 // 22.02.2012  i 24. 02. 2012. Dalje, bila su tu i  naša dva  dopisa o registracijskim dokumentima  vakcine 06. 03. 2012 i 13. 03. 2012,  jedan dopis o odšteti za oštećenje zdravlja djece 05. 04. 2012 i dva pisma iz Odjeljenja za vakcine Svjetske zdravstvene organizacije broj QSS/18-370-45 (2),  koji je potpisao dr. Jean-Marie Okwo-Bele i drugi , mail broj QSS/18-370-45 (2) , koji je potpisala dr. Adwoa Bentsi-Enchill.

Bilo ih je ukupno 19, i ministar Mesihović nas je iskulirao na način da  nije odgovorio ni na jedan naš dopis, čak ni na one koji su se ticali  izmjene kalendara vakcinacije, odnosno razdvajanja vakcina hepatitis b i BCG kako bi se izbjeglo da se daju isti dan i dopisa o registracijskim dokumentima vakcine protiv hepatitisa b.Istina je da ministar nikad nije htio da održi sastanak sa nama, ali su svi naši ostali dopisi  prosljeđivani iz ministrovog kabineta u resorno odjeljenje prof.dr. Aidi Pilav, koja je trebala da obradi naše zahtjeve.

Čini se da se moguća uzročno- posledična veza između vakcinacije i smrtnosti novorođenih beba  sakrivala od javnosti više nego što bi trebalo, jer je  možda vezana sa ljudskim faktorom, koji je kreirao pogrešan kalendar vakcinacije. Možda se baš zato detaljno medicinsko ispitivanje smrti nije smatralo ni moralnom dužnošću ni  profesionalnim dostignućem.