Piše: Jagoda Savić
Jutros sam bila na kafi sa tri majke. Prvoj je kćerka izgubila nevinost sa četrnest godina, drugoj je kćerka sa petnaest imala prvi nasilni prekid trudnoće a trećoj je kćerka svake subote išla u disko klub i nalazila drugog partnera. Majke se kaju što nisu bile strožije prema svojim kćerkama kad su bile mlađe:
-Stoput sam joj govorila da ide sa Dženetom u mekteb, nikad nije htjela. A Dženeta kad pokrije kosu, lice joj zablista, pravi anđeo na zemlji. Lijepa, prelijepa.
-A moja nerazdvojna sa Justinom koja svaki dan čita Bibliju, barem po deset strana. Pa kad je vidiš, to čvrstina izbija iz nje, osjetiš joj duhovnu snagu. I ja kupila Bibliju, moja je nikad otvorila nije.
-Ne sjedajte mi na muku, osjećam se tako promašeno kao majka. Na žalost, nisam uspjela. Dijete mi propade i ko zna hoće li se ikad udati…
-Kamo sreće da smo živjele u ona stara vremena. Tad je sve drugačije bilo, pa i seks. Postojala su pravila koja su svi poštovali.
-Tad je postojao monogamni brak, ovo danas je Bože sačuvaj…
-Nisu kriva djeca, krive smo mi što ih nismo tukle kad je trebalo, nego su nam se otele kontroli. Sad se ništa ne može promijenit’.
-A na koja stara vremena mislite? U vrijeme pojaseva nevinosti, metalnih , sa katancima i ključevima?Pitam ja.
-Pa ne baš tako drastično.
– Na ona najstarija, kad se znao red.
-Jeste li sigurne da tada zaista postojao red? Ili je to samo vaša želja da kompenzujete nedostatak reda u vašem životu?
-Samo znam da je mojem djetetu falila čvrsta ruka.Da vremeplov zaista postoji, ja bih se vratila hiljadama godina unazad.
-Ja na tvom mjestu ne bih žurila za povratkom unazad. Ta želja za bježanjem je samo nemoć da se nosiš sa situacijom. Evo kako su izgledali neki starinski seksualni obrasci, npr. u vrijeme pisanja „Starog zavjeta“.
Dokaz o djevojaštvu:
U to doba je dokaz o nevinosti prije braka bio veoma bitan. I nedostatak nevinost prije sklapanja braka i iznošenje neistine o nevinosti su se strogo kažnjavali. Tekst kaže: Ko se oženi, pa mu žena omrzne pošto legne s njom, pa prospe rđav glas o njoj govoreći: „oženih se ovom, al legavši s njom ne nađoh u nje djevojaštva“; tada otac djevojčin neka donese znake djevojaštva njezina pred starješine grada svojega , i neka otac kaže djevojčin starješinama: ovu kćer dadoh ovomu čovjeku za ženu, a on mrzi na nju, i dade priliku da se govori o njoj rekavši: ne nađoh u tvoje kćeri djevojaštva; a evo znaka djevojaštva kćeri moje“. I neka razastru haljinu pred starješinama gradskim. Tada starješine grada onoga neka uzmu muža njezina i nakaraju ga. I neka se oglobi sto sikala srebra, koje neka dadu ocu djevojčinu zato što je iznio rđav glas na djevojku Izrailjku, i neka mu bude žena; da je ne može pustiti dok je živ. Ali ako bude ovo istina, da se nije našlo djevojaštvo u djevojke, tada neka izvedu djevojku i neka je zaspu kamenjem ljudi onoga mjesta da pogine, zato što učini sramotu Izrailju kurvavši se u domu oca svojega. Tako izvadi zlo iz sebe.
( Citati: Peta knjiga Mojsijeva 22:14-21)
Prevara u braku:
Ako bi mužu došla sumnja ljubavna, te bi iz ljubavi sumnjao na svoju ženu, „da je žena zastranila, da je zgriješila,da je drugi obležao, i da je oskvrnjena“ , sveštenik bi postavio ženu pred Gospodom, otkrio joj glavu i stavio joj na ruke dar za sumnju ljubavnu. Zatim bi uzeo u svoje ruke gorku vodu koja nosi prokletstvo, i zakleo ženu riječima: „ako nije niko spavao s tobom , i ako nijesi zastranila od muža svojega na nečistotu, neka ti ne bude ništa od ove vode gorke, koja nosi prokletstvo. Ako li si zastranila od muža svojega i oskvrnila se, i ko god drugi osim muža tvojega spavao s tobom, tada neka ti ova voda prokleta uđe u crijeva da ti oteče trbuh i da ti bedro spadne. A žena neka reče: amin, amin“.
Tada neka napiše sveštenik te kletve u knjigu, spere ih vodom gorkom, uzme iz ženinih ruku dar za sumnju ljubavnu, obrne dar pred Gospodom, prinese ga na oltar , zapali na oltaru, pa onda neka da ženi vodu da popije. A kad joj da vodu da pije, ako se bude oskvrnila i učinila nevjeru mužu svojemu, onda će ući voda prokleta u nju i postaće gorka, i trbuh će joj oteći i spasti bedro, i ona će žena postati uklin u narodu svojemu. Ako li se ne bude oskvrnila žena nego bude čista, neće joj biti ništa i imaće djece.
(citat: Četvrta knjiga Mojsijeva 5:13-31)
Dati mužu robinju:
Žene su premoć nad drugim ženama svog muža nastojale pribaviti davanjem im svojih robinja, kako bi ostale trudne i one imale više djece u onosu na svoju protivnicu. Tako se spominje: „I reče Sara Avramu: Gospod me zatvorio da ne rodim; nego idi k robinji mojoj, ne bih li dobila djece od nje“. I Avram prista na riječ Sarinu. I on otide k Agari, i ona zatrudnje. Drugi primjer je Rahilja, koja reče: „eto robinje moje Vale, lezi snjom, neka rodi na mojim koljenima, pa ću i ja imati djece od nje“. I dade mu Valu robinju svoju za ženu i Jakov leže s njom. Treći primjer je Lija, koja vidjevši gdje presta rađati uze Zelfu robinju svoju i dade je Jakovu za ženu.
Postojao je i običaj „trgovanja“ između dvije žene istog muškarca. Tako se pominje da je Rahilja rekla Liji: daj mi mandragoru sina svojega. Prisjetimo se da je mandragora biljka koja sadrži otrovne alkaloide i ima halucinogena i narkotička svojstva. Nju je Lijin sin našao u prirodi i donio kući. A Lija joj reče: malo li ti je što si mi uzela muža? Hoćeš da mi uzmeš i mandragoru sina mojega? A Rahilja joj reče: neka noćas spava s tobom za mandragoru sina tvojega. I uveče kad se Jakov vraćaše iz polja, izide mu Lija u susret i reče: spavaćeš kod mene , jer te kupih za mandragoru sina svojega. I spava kod nje onu noć.
(citati: Prva knjiga Mojsijeva 16:2, 16:4, Pr.Moj. 30:3-4, Pr.Moj. 30:9, Pr.Moj. 30:15-16)
Dvoženstvo i mnogoženstvo:
U to vrijeme je muškarac mogao biti oženjen sa dvije ili više žena. Jedan od primjera je Lameh, za kog je u tekstu navedeno: I uze Lameh dvije žene, jednoj bješe ime Ada a drugoj Sela. Drugi primjer je Jodaj, koji oženi Joasa dvjema ženama, te rodiše sinove i kćeri. Treći primjer je Elkina, koji imaše dvije žene, jednoj bješe ime Ana a drugoj Fenina. Četvrti primjer je Rovoam, koji se se oženi Maeletom kćerju Jerimota sina Davidova. A poslije nje oženi se Mahom kćerju Avesalomovom. Peti primjer je Isav: A kad mu bi četrdeset godina, uze za ženu Juditu kćer Veoha Hetejina, i Vasematu kćer Elona Hetejina. Isav se oženi između kćeri Hananejskih Adom kćerju Eloma Hetejina, Olivemom kćerju Ane sina Sevegona Evejina i Vasematom kćerju Ismailovom.
U carskim porodicama je bilo još gore. Carevi i njihovi sinovi su imali puno veći broj žena. Najdrastičnini primjer koji se navodi je sljedeći : „Ali car Solomun ljubljaše mnoge žene tuđinke osim kćeri Faraonove, Moavke, Amonke, Sidonke i Hetejke. Za njih prionu Solomun ljubeći ih, te imaše žena carica sedam stotina, i tri stotine inoča; i žene njegove zanesoše srce njegovo. Drugi primjer je Gedeon, koji je imao sedamdeset sinova, koji izidoše iz bedara njegovijeh, jer imaše mnogo žena, a inoča njegova, koja bijaše u Sihemu, i ona mu rodi sina, i nadje mu ime Avimeleh. Treći primjer je Avdija, koji uze četrdeset žena , i rodi dvadeset i dva sina i šesnaest kćeri. Četvrti primjer je Rovoam,za koga se navodi : ljubljaše Mahu kćer Avesalomovu većma od svijeh žena svojih i inoča svojih; jer imaše osamnaest žena i šezdeset inoča, i rodi dvadeset i osam sinova i šezdeset kćeri. O jednoj od najpoznatijih istorijskih ličnosti iz tog doba , o caru Davidu, nema potpuno preciznih podataka. Pominje se samo njegovih sedam žena, Ahinoama, Agiveja, Ahinoama, Maha, Agita, Avitala, Egla i Vitsaveja, a ostalim ženama se ne navodi ni ime ni broj, već su označene izrazom „još drugih žena“. Ni nevjenčanim ženama, koje su nazivali inoče, se takođe nisu navodili ni broj ni imena. Kod cara Asvira Uveče bi ušla a ujutro bi se vratila u drugu kuću žensku, i više ne bi išla k caru, već ako bi je htio car, te bi bila pozvana po imenu.
(citati: Pr. Moj. 4:19, Druga knjiga dnevnika 24:3, Prva knjiga Samuilova 1:2, Dr.knj.dnev. 11:18, 20, Pr.Moj. 26:34, Pr.Moj. 36:2-3, Prva knjiga o carevima 11:1,3, Knjiga o sudijama 8: 30-31, Dr. knj. dnev. 13: 21, Dr. knj. dnev. 11:21, Druga knjiga Samuilova 3:2-4, Dr. Sam. 5:13, Knjiga o Jestiri 2:14)
Djeverska dužnost:
U slučaju smrti muža, veza između udovice i djevera je ovakva: „Kad braća žive zajedno pa umre jedan od njih bez djece, onda žena umrloga da se ne uda iz kuće za drugoga; brat njegov neka otide k njoj i uzme je za ženu i učini joj dužnost djeversku. Ako li ovaj čovjek ne bi htio uzeti snahe svoje, onda snaha njegova neka dođe neka dođe na vrata pred starješine i oni neka se razgovore s njim; pa ako se on upre i reče: neću da je uzmem; onda neka pristupi njemu snaha njegova pred starješinama, i neka mu izuje obuću s noge njegove i pljune mu u lice. I on neka se zove u Izrailju dom bosoga.“
Imamo i jedan praktični primjer da onaj ko ne poštuje to pravilo može biti i kažnjen. A Juda reče Avnanu; uđi k ženi brata svojega i oženi se njom na ime bratovo, da podigneš sjeme bratu svojemu. A Avnan znajući da neće biti njegov porod, kad lijegaše sa ženom brata svojega prosipaše na zemlju , da ne rodi djece bratu svojemu. Ali Gospodu ne bi milo što činjaše, pa ubi i njega.
( citati: Pet.Moj. 25: 5-10, Pr. Moj. 38: 8-10)
Veze sa tuđim ženama:
U ovakvim primjerima je veliki raspon i različitih ponašanja i različitih sankcija, a smatram da bi trebalo izdvojiti ponašanje cara Davida, koje je zbog njegove moći bilo socijalno nesankcionisano, ali je doživjelo Božiju kaznu. Scena prvog susreta cara Davida sa tom udatom ženom je izgledalo ovako: „I pred veče usta David s postelje svoje, i hodajući po krovu carskoga dvora, ugleda s krova ženu gdje se mije, a žena bijaše vrlo lijepa na oči. I David posla da propitaju za ženu i rekoše: nije li to Vitsaveja kći Elijamova, žena Urije Hetejina?“ Nakon što mu se dopala, car David je naredio vojnom zapovjedniku da njenog muža, Uriju Hetejina, povede u borbu i da ga stavi u prve redove kako bi poginuo. Urija Hetejin je tada zaista poginuo, a dalji slijed događaja je ovakav: „A kad prođe žalost, posla David i uze je u kuću svoju, i ona mu posta žena, i rodi mu sina. Ali ne bješe po volji Gospodu što učini David. I reče mu Gospod: Zato će ti umrijeti sin koji ti se rodio. I Gospod udari dijete koje rodi žena Urijina Davidu, te se razbolje na smrt.A kad bi sedmi dan, umrije dijete . Potom David utješi Vitsaveju ženu svoju , i otide k njoj, i leže s njom. I ona rodi sina , kojem dade ime Solomun.
Isti car David je kaznio svoje nevjenčane žene što su spavale sa njegovim sinom. Tekst navodi: „I Avesalom leže s inočama oca svojega, na vidiku svemu Izrailju. A kad car David dođe u kuću svoju u Jerusalim, uze car deset žena inoča koje bješe ostavio da mu čuvaju kuću, i metnu ih u zatvor, gdje ih hranjaše ali ne lijegaše s njima, nego ostaše zatvorene do smrti svoje i življahu kao udovice.
(citati: Dr. Sam. 11:2-3, 27, 12:14,18, Dr. Sam. 16:22, 20:3)
Brakovi među rođacima:
U tekstu Starog zavjeta su realno opisani i brakovi među prvim rođacima. Tako je, npr. Avram odgovorio Avimelehu u vezi sa svojom ženom Sarom: „upravo i jest mi sestra, kći oca mojega, ali nije kći moje matere, pa pođe za me“. Kasnije se navodi da se Avram oženio i Johavedom, bratučedom svojom, i da mu je ona rodila Arona i Mojsija. Zatim, kad je Avram poslao svog sluhu da traži ženu za njegovog sina Isaka, sluga je rekao : „padoh i poklonih se Gospodu, i zahvalih Gospodu Bogu gospodara mojega Avrama, što me dovede pravijem putem da nađem kćer brata gospodara svojega za sina njegova“. Četvrti primjer je Isak, koji dozva Jakova i reče mu: „idi u u Padan-Aram u dom Vatuila, sina matere svoje i odande se oženi između kćeri Lavana ujaka svojega. A Jakov vidje Rahilju, kćer ujaka Lavana svojega.I Jakovu omilje Rahilja, te reče: služiću ti sedam godina za Rahilju, mlađu kćer tvoju“. Peti primjer su Mala, Tersa, Egla , Melha i Huja, kćeri Salpadove, koje se udadođe za sinove stričeva svojih. Šesti primjer su kćeri Eleazara, kojima su se oženili sinovi Kisovi, braća njihova. Uprkos ovoj raširenoj praksi, postojalo je i pravilo da „Niko da ne pristupa k rodici svojoj po krvi, da otkrije golotinju njezinu“.
(Citati: Pr. Moj. 20:12, Dr.Moj. 6:20, Pr.Moj. 28:2,29:18, Pet. Mojs. 36: 11, Pr. knj. dnev. 23:22,Tr.Moj. 18:6)
Udaja i nasljedstvo:
Pravilo koje pokazuje odnos između udaje i nasljedstva kaže ovako: „ako se one udadu za koga iz drugoga plemena sinova Izrailjevih, onda će našljedstvo njihovo otkupiti od našljedstva otaca naših i dodaće se našljedstvu onoga plemena u koje se udadu, i tako će se dio naš okrnjiti. … neka se udadu za koga im bude volja, ali u porodici plemena svojega neka se udadu. Da se ne bi prenosilo našljedstvo sinova Izrailjevih od jednoga plemena na drugo; jer će sinovi izrailjevi držati svaki našljedstvo plemena otaca svojih.
( citati: Čet. Mojs., 36:3, 36:6-9)
Idealne i lake žene:
Može se još reći da su u doba kad je pisan Stari zavjer postojali precizno definisani kriteriji i za idealne žene kao i za tzv. lake žene.
Idealne žene su opisivane ovako: „ Ko će naći vrsnu ženu? Jer vrijedi više nego biser. Oslanja se na nju srce muža njezina, i dobitka neće nedostajati. Traži vune i lana, i radi po volji rukama svojim. Ona je kao lađa trgovačka, iz daleka donosi hranu svoju. Ustaje dok je još noć, daje hranu čeljadi svojoj i posao djevojkama svojim. Misli o njivi, i uzme je, od rada ruku svojih sadi vinograd. Opasuje snagom bedra svoja i krijepi mišice svoje. Rukama svojim maša se preslice, i prstima svojim drži vreteno. Ruku svoju otvara siromahu, i pruža ruke ubogome. Ne boji se snijega za svoju čeljad, jer sva čeljad njezina ima po dvoje haljina.Pokrivače sama sebi gradi, tanko platno i skerlet odijelo joj je. Košulje gradi i prodaje, i pojase daje trgovcu. Odijelo joj je krjepost i ljepota, usta svoja otvara mudro i na jeziku joj je nauka blaga“.
Lake žene su opisivane na ovaj način: A gle, srete ga žena u odijelu kurvinskom i lukava srca, plaha i pusta, kojoj noge ne mogu stajati kod kuće , sad na polju, sad na ulici, kod svakoga ugla vrebaše. I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno mu reče: Nastrla sam odar svoj pokrivačima vezenijem i prostirkama Misirskim, okadila sam postelju svoju smirnom, alojom i cimetom. Hajde da se opijamo ljubavlju do zore, da se veselimo milovanjem. Jer mi muž nije kod kuće, otišao je na put dalji…..Navrati ga mnogim riječima, glatkim usnama odvuče ga. Otide za njom odmah kao što vo ide na klanje.Kuća je njezina put pakleni koji vodi u klijeti smrtne. Ona i zasjeda kao lupež i umnožava zločince među ljudima.Reći ćeš: izbiše me, ali me ne zabolje, tukoše me, ali ne osjetih; kad se probudim ići ću opet da tražim to. Taki je put kurvin: jede, i ubriše usta, onda veli: nijesam učinila zla.
( Citati: Pr. Sol. 31:10-31, Pr. Sol. 7:10-22, Pr. Sol. 23:35)
Druga vjera
U to doba je preovladavalo pravilo da se brak sklapa sa osobama iz istog plemena. Tako, npr., u prvom primjeru Avram kaže: „Da te zakunem Gospodom Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim da nećeš dovesti žene sinu mojemu između kćeri onijeh Hananeja, među kojima živim, nego da ćeš otići u zemlju moju i u rod moj i dovesti ženu sinu mom Isaku“. Zatim, to pravilo se ponavlja i u našem drugom primjeru: „Niti se prijatelji s njima; kćeri svoje ne daji za sina njihova, niti kćeri njihove uzimaj za sina svojega“. U trećem primjeru se prikazuje situacija ako bi se nekom muškarcu pred ženidbom svidjela neka djevojka iz drugog plemena. Ako bi taj muškarac rekao: „vidjeh djevojku u Tamnatu između kćeri Filistrejskih; oženite me njom“, odgovor koji je dobijao je bio: „zar da se oženiš između Filistreja neobrezanijeh?“
U četvrtom primjeru se pominje da je tada Jezdra sveštenik ustao i rekao: „vi sagriješiste što se oženiste tuđinkama, i učinite volju njegovu, i odvojte se od naroda zemaljskih i žena tuđinki.I do prvoga dana prvoga mjeseca svršiše sa svima onima koji se bijahu oženili tuđinkama. I dadoše ruke da će pustiti žene svoje ; i koji bijahu zgriješili prinesoše po jednoga ovna za krivicu svoju.
Inače, opšta preporuka za izbor supruge je bila: Ni udovicom ni puštenicom ni silovanom ni kurvom da se ne ženi, nego djevojkom iz naroda svojega neka se oženi.
(citati: Pr.Moj. 24:3-4, Pet.Moj. 7:3, Knj. o sud. 14:3-4, Knjiga Jezdrina 10: 9,11, 19, Tr.Mojs. 21:13)