Ines Imamović iz Lukavca tridesettrogodišnjakinja je koja je od jako zanimljivog hobija napravila biznis. Njen brend Dž.Dž Corner danas predstavljamo u okviru kampanje promovisanja ženskog poduzetništva.
Ines je svoju kreativnost i ljubav prema crtanju prenijela na platno, ali ne slikarsko, već tekstilno. Tako su iz njene radinosti nastale ručno oslikane majice, košulje, dukserice, jakne, cekeri, torbe i jastuci. Osim toga, Ines ručno oslikava i porculan, staklo, te izrađuje digitalne crteže.
“Do oslikavanja odjeće je došlo sasvim slučajno. Oduvijek sam voljela svaki vid kreativnosti, crtala sam i slikala čisto za svoj užitak, prepravljala odjeću kako bih prilagodila svom stilu i slično. To je bio neki moj ispušni ventil. Prvu majicu sam oslikala permanentnim markerom, čisto da vidim kako bi taj neki moj crtež izgledao u nosivom formatu. Bio je to mali linijski crtež Michelangelovog Davida, na lijevoj strani majice. Onako sitno, ali učinkovito. Svidjelo mi se kako izgleda, tako da sam odmah potražila gdje mogu nabaviti boje za tekstil, vodeći se idejom da ću to iskoristiti na nekim svojim krpicama”, prisjeća se.
“Prve narudžbe su krenule od ljudi iz moje bliže okoline. Prijatelji su podržali moj pokušaj stvaranja nečega, insistirali na plaćanju, i tako je sve i krenulo. Sasvim spontano su pristizale naružbe iz cijelog grada, onda se to proširilo i na društvene mreže, tako da danas svoje narudžbe svakodnevno šaljem za čitav teritorij Bosne i Hercegovine. U samom početku sve je to izgledalo puno skromnije. Od samih crteža, koji su bili minimalistički, do ponude. Kupci su mogli birati između majica i košulja. Danas, se zna desiti da mi se jave ljudi koji su već nešto naručivali, pitaju da uradim nešto što nemam u ponudi, tako i dođe do proširenja asortimana. Naravno da ispoštujem narudžbu, a samim tim i ubacim nešto novo u ponudu”, ponosno ističe.
Ono što svaki komad koji izađe iz radionice čini posebnim jeste njegova unikatnost:
“Ono što izdvaja moje proizvode iz mase, slobodno mogu reći, jeste unikatnost. Desi se naravno da se neki motivi urade više puta, ali ja uvijek gledam da negdje nešto dodam, oduzmem, promijenim boje, kako bi svaki finalni izgled bio drugačiji. Najbitnije od svega jeste da se sve radi po želji kupca. Imala sam neke naružbe gdje ljudi žele na majici portret bliske osobe koju su izgubili, ili prve crteže svojih mališana, koje oslikam u što originalnijoj verziji na majicu i slično. To je možda ono najbitnije u cijeloj priči. Ta sentimentalna vrijednost urađenih komada. To niste u mogućnosti pronaći u masovnoj proizvodnji, a iskrena radost kupaca u takvim trenucima, za mene lično nema cijenu, a ono što me čini posebno ponosnom jeste, prije svega, to što se ljudima sviđa moj rad. Osjetite da Vas cijene, da poštuju Vaš trud i zalagnje, i naravno odmah i Vi sami sebe počinjete gledati drugim očima”, objašnjava nam.
Pored toga što su unikatni, za Ines je jako važno da su modeli koje ocrtava kvalitetni i udobni za nositi:
“Ja sam neko ko voli prije svega kvalitetnu, i udobnu odjeću. Ne patim od nekih modnih trendova, tako da sve biram po svom ukusu, bitno mi je da je to nosivo i održivo na duže staze, i drago mi je da istomišljenici pronađu put do mene. Akcenat uvijek stavljam na materijal, jer se vodim time da ono što ja ne bih nosila, neću ni drugima da ponudim. U 90% slučajeva to je pamuk, a onih ostalih 10% su mješavine pamuka, i npr. viskoze, lana i slično”, ističe.
“Osjećam se korisno. Svoje vrijeme utrošim na nešto produktivno, mogu to podijeliti sa ljudima koji imaju isto ili slično viđenje nekih stvari kao i ja, i na kraju krajeva mogu sebi obezbijediti neki novac za iole normalno funkcionisanje na dnevnom nivou”, odlučna je Ines i poziva sve koji žele da vide njene radove da posjete Instagram profil ili Facebook stranicu Dž.Dž.Corner.
“Za nepunih godinu dana sam uspjela pokrenuti i razviti nešto od čiste nule, sad sam u planu da to pređe u malo ozbiljniju priču, i iskreno voljela bih da pokušam sama da to ostvarim. Ne žuri mi se nigdje. Još to nije krajnji izgled kako sam ja zamislila u glavi. Kad dođem do toga, onda ću naravno gledati i da ostvarim neke saradnje, i proširim to sve. Zasada, najveće zadovoljstvo i sreća mi je to što polako stvaram malu zajednicu odabranih ljudi, zaljubljenika u umjetnost, ručni rad i unikatne stvari. Ne gledam na njih samo kao na potencijalne kupce. Više su to neka virtualna prijateljstva, razmjena ideja, uopšteno razmjena nekih životnih priča. Da nisu razbacani po cijeloj Bosni i Hercegovini, mislim da bih s tim ljudima redovno pila kafe i njegovala prava prijateljstva”, zaključuje naš razgovor ova mlada umjetnica.
Razgovarala: Azra Mahmutović
Foto: Privatni arhiv
Za još ovakvog saržaja kliknite ovdje.