Mještani sela Holjaci kod Višegrada najbolje znaju kako je živjeti u sistemu u kojem vlast skoro tri decenije upravlja ilegalnom deponijom za koju i nadležni kažu da je ilegalna, a da pritom niko ne odgovara. Ni novčano, a kamoli krivično. Čitajući zakone, jasno je da za to ima osnove.
Ilegalna deponija u Višegradu, svega nekoliko kilometara od nacionalnog spomenika pod zaštitom UNESCO-a i svega nekoliko metara od rijeke Drine, nastala je u ratu. Nakon toga godinama se proširivala, a da vlast nije nabavila ni dozvole, niti je sanirala deponiju nego ju je samo vremenom proširivala.
Umjesto izmještanja deponije, opštinska se vlast sjetila rješenja – napravili su ogradu kako se otpad ne bi vidio s magistralne ceste, a na put koji vodi u selo postavljena je kapija.
Tako sada mještani sela Holjaci, osim smrada, opasnosti zbog života pored deponije, imaju i kapiju na ulazu u selo, a otpad je sada s obje strane seoskog puta pa na putu do kuće prolaze ne pored već kroz deponiju.
“Ovo smeće nema ni dozvolu. Ovdje ljudi dovlače životinje, ljudi nema kog’ smeća ne dovoze. Užasno smrdi. Kad se zapali ljeti, od dima i smrada ne možemo da izdržimo. Kad je vjetar onda sav smrad ide naniže, u naselje Dušče”, kaže Ibro Džafić još jedan mještanin sela Holjaci.
“Ovdje ima i medicinskog otpada i uginulih životinja i nema čime nas ne truju. Odnosno, truju i sebe. Ne mogu da vjerujem da niko nema sluha da proba riješiti ovo. Znam da je to teško, skoro nemoguće riješiti, ali nemoguće je da se i mi skoro 30 godina patimo, mučimo s ovim problemom. Mi možemo pričati, plakati, niko nas ne čuje”, kaže Ibro Džafić. On objašnjava, pokazujući nam potok pun smeća, da otpad završava u Drini.
“Znate koliko smeće mora biti po propisima od rijeke, a ovdje je tik uz rijeku, trujemo ribu, trujemo sve. Sad je nemoguće tri minute stajati, ali kad se ovo zapali, ovuda se ne može proći. Ne znam šta više da kažem. Više sile i snage nemamo. Voljeli bismo da nam neko pomogne. I našem gradu”, očajan je Džafić.
Put i prostor oko njega pravili su sami, svojim novcem, u prošlom vijeku, a sada je deponija. Voljeli bi ostati u selu u kojem su i rođeni, ali život je sve više nepodnošljiv.
Svoj otpad ne odlaže samo opštinsko komunalno preduzeće i HE “Višegrad” nego to često rade i neodgovorni građani.
Decenijama nisu dizali svoj glas, ali je život pored deponije postao toliko neizdrživ, da su se pred njima pojavile dvije opcije: izvršiti pritisak da se deponija ukloni ili se iseliti.
“Mi smo sad prisiljeni da razmišljamo da se selimo, da bježimo iz svog sela, jer nemamo pomoći. Nemamo ništa, mi sa svojim sredstvima ovo ne možemo riješiti”, rekao je Džafić.
Osim nesnosnog smrada mještanima prijeti i opasnost od zaraza. Deponija je pogodno tlo za leglo zmija, insekata i zaraznih bolesti. No, najveća opasnost je što se na deponiju osim životinjskog i medicinsog otpada odlažu i eksplozivna sredstva.
“Ovdje ima opasnosti od svega. Ovdje dovlače i eksplozivna sredstva, vjerovatno dolazi do detonacija, pucanja, vjerovatno od raznih punjenih boca, možda i mina, bombi. Dođe do detonacije, prošle godine čovjek zamalo nije stradao”, dodaje ovaj zabrinuti mještanin.
Upozorava da se deponija umjesto saniranja samo širi i sve je bliže kućama.
Aktivisti neformalne grupe građana „Uklonimo nelegalnu deponiju pred turističkim gradom“ 15.09.2022. godine, su u Višegradu predali Skupštini opštine Višegrad prikupljene potpise u sklopu peticije za uklanjanje nelegalne deponije. Peticiju je potpisalo 1.164 osobe.
Direkt portal