Narod u kolektivnoj dubiozi

Blago li se svakoj vlasti koja ima ovako nepismen i glup narod, koji uz to hoće da prati svejtske trendove, ili čak šta više hoće biti ispred svijeta.

Hvali se gradonačelnica Sarajeva, kako je za novogodišnju noć potrošila 350 000 maraka naših para, ali mi joj zahvalni kao da je dala iz svog džepa. Ko god je skrenuo pažnju da je to nedomaćinsko trošenje sredstava poreskih obaveznika, da javne kuhinje vape za deset puta manjim iznosima, kako bi sirotinja imala u svakom obroku barem komadić mesa, na njega su skočili oni kojima je htio otvoriti oči.
“Ovaj jadni narod je jedva ovo dočekao”, “Bi li i ovo uzeli jadnom ovom jadnom narodu”, “Svaka čast gradonačelnici, što nam je priuštila malo radosti”, “Sarajevo je danas bilo puno”…, taj eto ne bi imao ništa protiv da je gradonačelnica potrošila i više naših para. Kao da Sarajevo ne bi bilo puno i da je na onom mjestu nastupalo nekoliko izvođača sevdaha, na čelu sa Amirom Medunjanin i da sve zajedno košta deset puta manje.
Tako je jedna grupa vrlo slabih muzičara , nakav “dubioza kolektiv” zaradila za sahatak vremena neartikulisane vike i svirke više nego svi univerzitetski profesori u BiH za godinu dana muoktrpnog rada.
Okupljenu masu, među kojom je mnogo djece savjetovali su ti opskurni likovi da je bolja rakija od šampanjca i gucali iz flaše na bini, a dvadeset i pet hiljada ljudi je svaku njihovu bljuvotinu ispratilo gromoglasnim aplauzom, naroda u kolektivnoj dubiozi!
O svojoj domovini ionako većina građana ove napaćene zemlje ima loše mišljenje. Nakon koncerta spomenute grupe, taj broj je mnogo veći. Teško da je zabilježeno ovako nešto igdje u svijetu, da nekoliko debila javno vrijeđa državu u kojoj žive kao lordovi i da im to država još masno plaća! Jedan od njih, na nekoliko desetina metara od spomenika za 1600 ubijene djece Sarajeva, ponosno pokazuje tri prsta!

Jesmo li zaslužili šta bolje? Nismo! Da jesmo imali bi.