BERNAND I EMIR ČATAK – Zlatni momci i zlatni ljiljani
⚜❤
Ovo je priča o Ademovim sinovima, herojima Zenice i Sarajeva, herojima Bosne i Hercegovine.
Emir i Bernand Čatak, djeca sa zeničkih ulica, kao prava braća, bili su nerazdvojni, toliko da su i pred Svevišnjeg otišli zajedno. Bili su majstori borilačkih vještina, momci svima za primjer, istaknuti u svemu, pa su tako i u ratu bili među prvima koji su se stavili na raspolaganje za odbranu Bosne i Hercegovine. Dobrovoljci u Armiji Republike Bosne i Hercegovine, i kao takvi i zbog svoje sportske naravi, jednostavno nisu željeli biti pozadinci, nego su se prijavili u jedinicu koja je znala samo ići naprijed, Crne labudove. Kao sposobni, mladi momci, odmah su dobili oficirske dužnosti. Borili su se sa svojim momcima sve do kobnog 20.decembra 1992.godine i borbe na Trebeviću. U još jednom pokušaju Armije RBiH da razbije neprijateljski prsten oko Sarajeva, i teškim borbama „prsa u prsa”, Emir i Bernand, kao i uvijek do tada, bili su zajedno i među prvima, i smrt ih je zatekla zajedno.
Za svoju neizmjernu hrabrost, braća Čatak, odlikovana su najvećim ratnim priznanjem Zlatni ljiljan.
Adem Čatak iz Zenice otac je ove dvojice šehida, hrabrih bosanskih mladića koji su poginuli braneći svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu od agresora. Bio je prvi predsjednik Organizacije šehida i poginulih boraca Bosne i Hercegovine.
Sjećajući se svojih sinova, Adem govori:” Moja hanuma i ja nemamo nikoga. Ostali smo sami. Sa mnom se gasi i moje prezime, tako da svaka posjeta nam puno znači. Puna nam je duša kada nas neko obiđe. Moji sinovi Bernand i Emir su poginuli istog dana 20.decembra 92’. Obojica su bili u istoj akciju u deblokadi Sarajeva. Bili su pripadnici Crnih labudova. Bernand je rođen 1973. godine, a Emir 1971. godine. Dobitnici su posthumno Zlatnog ljiljana i obojica su oficiri naše vojske. S obzirom da sam i ja borac, teško mi je da gledam kako danas žive mnogi borci, a znam da je sve moglo i trebalo biti drugačije da nije bilo onih koji su gledali samo svoje interese” – priča Adem.