Sarajevska gruntovnica: „Nema Vašeg stana“

Piše: Jagoda Savić

Prije neki dan me jedna prijateljica zamolila da joj podignem ZK  izvadak za stan jer sam taj dan svakako prolazila  pored gruntovnice. Obzirom da ima 73 godine, otišla sam na šalter, dala njeno ime i prezime, a  onda mi je šalterska radnica rekla da njenog stana nema u gruntovnici. Još je rekla da stan možda  na nju nije ni knjižen. Dala sam ime njenog oca, ali ni na to ime nije bilo upisa nikakvog stana. Nakon nekoliko dana smo otišle zajedno. Šalterska radnica je i vlasnici stana dala isti odgovor.

-Kako nema stana, pa ja pedeset godina živim u njemu? Protestvovala je moja prijateljica. Pošto je ona, srećom, inžinjer koji je do penzije održavao softwere u jednoj od najvećih firmi u državi, zamolila je šaltersku radnicu da iz baze podataka gruntovnice stan potraži pozivom na njen matični broj. I, gle čuda, stan se pojavio, a sa njim i  ona upisana kao vlasnik. Tako je moja prijateljica riješila problem sa svojim ZK izvatkom za stan.

Problem „Nema Vašeg stana“ nije od juče. Sjetila sam se i jednog starog slučaja iz vremena kad je međunarodna CRPC komisija privodila kraju svoje aktivnosti u BiH. Podnosilac zahteva za povrat stana na kom je bilo stanarsko pravo je zakasnio pa CRPC više nije mogla prihvatiti njegov zahtjev. Međutim, poznati sarajevski advokat, koji je bio angažovan na tom slučaju je izjavio da su mu u gruntovnici  odgovorili da se taj stan uopšte ne nalazi u njihovoj evidenciji. Taj stan je postojao,  nalazio se  u ulici Avdage Šahinagića na broju 20 i bio je nacionalizovan prethodnoj vlasnici Ovadija Salopek Nini. Familija gospođe Nine je taj stan prodala familiji poznatih sarajevskih zubara iako u to doba nije bilo zakona koji bi omogućio povrat nacionalizovanih stanova izvornim vlasnicima, pa je prodaja ovog stana izvršena potpuno nezakonito. Ja podržavam  vraćanje svake otete imovine, ali ovdje imamo dvostruke žrtve, gospođu Ninu, kojoj je država stan otela nacionalizacijom, i porodica koja je taj stan dobila od države, stekla na njemu stanarsko pravo i koja je iz njega na krajnje stresan način morala da se iseli u roku od  tri  dana. Hoću da kažem da je stanarima sa stanarskim pravom nedostatkom ZK izvatka bila onemogućena ikakva pravna borba, pa makar i za zamjenski stan ili za naknadu štete, jer u vrijeme kad su svi otkupljivali stanove, oni su gledali kako gube krov nad glavom i otišli u bijeli svijet da traže sreću. Možda je nakon njihovog trajnog iseljenja iz BiH gruntovnica uredila upis tog stana, ja se samo sjećam zgranutog advokatovog glasa: „Zamisli, Jagoda, nema ZK izvatka za taj stan.“

Nakon ovogodišnje Božićne liturgije jedan od okupljenih vjernika je pričao kako je desetak njegovih prijatelja iz Sarajeva dolazilo u crkvu da kontrolišu knjige krštenja, da im slučajno neko slovo nije drugačije napisano, jer su im u gruntovnici rekli „Nema Vašeg stana“  upisanog u evidenciju.

Obzirom da se već radi o jedanaest slučajeva , može se postaviti pitanje:  je da li je ova pojava „Nema Vašeg stana“ ili „Nema Vaše zemlje“ sporadična ili ima puno veći obim? Ja mislim da sarajevska gruntovnica sjedi na buretu baruta, koje će kad-tad eksplodirati. Isto tako mislim i da pomenuta sarajevska nije jedina čiji će problem eskalirati, jer za sada ima indicija i o sličnim greškama i u nekim drugim gruntovnicama. U svakoj pravno uređenoj državi situcija „Nema Vašeg stana“ ili „Nema Vaše zemlje“ bi izazvala momentalno otvaranje istrage jer je gruntovnica aktivnost od javnog značaja  koja posjeduje registar privatne , državne i ostale  imovine u kom ne smije biti grešaka.

Kako izvaditi podatak iz gruntovnice?

Moju prijateljicu sada zanima šta se desilo sa njenim stanom nakon što je prvi put izvučen iz baze podataka sarajevske gruntovnice pomoću jedinstvenog matičnog broja JMBG, da li se ponovo pohranio negdje u memoriji gruntovnice ili je sada puno vidljiviji pa bi se novim pokušajem  izvukao na njeno lično ime, kad se njeno ime upiše u sistem traženja ili bi opet morala koristiti svoj JMBG. Ja još nekoliko dana  nisam u prilici da idem sa njom, pa ćemo ovaj značajan podatak saznati kad ponovo odemo na šalter gruntovnice.

Opštinski sud u Sarajevu mi je juče poslao mejl u kom je naveden i link https://www.e-grunt.ba/ pomoću kojeg svaka stranka ima mogućnost uvida u elektronsku zemljišnu knjigu, a na osnovu podataka o svom zemljištu ili o nekretnini. Pretraživanje i uvid u elektronske podatke zemljišne knjige Federacije BiH vrši se po unaprijed poznatom broju parcele, broju zemljišno knjižnog uloška ili broju DN-a predmeta. Razumijem zaštitu privatnosti vlasnika nekretnina zbog čega se pretraživanje elektronskim putem ne može vršiti  kada se u sistem upiše ime vlasnika zemljišta ili nekretnine. Međutim, očekujem da, kada se na šalteru gruntovnice pojavi osoba koja traži ZK izvadak, da joj se podatak  pronađe pretraživanjem po imenu, jer tako rade sve uređene gruntovnice u Evropi. Zašto bi federalne gruntovnice u tome bile izuzetak?

Zato postavljam pitanje kako će svoju zemlju ili kuću u sarajevskoj gruntovnici naći osoba kojoj je u ratu kuća spaljena, a sa njom i kompletna dokumentacija, a ona pobjegla u inostranstvo gdje se i sada nalazi? Ili, osoba koja je prisilnim raseljavanjem, bježeći iz svog doma samo sa  zavežljajem pogubila dokumentaciju o svojoj imovini? Mislite li da se takve osobe zaista sjećaju  svog broja parcele, ZK uloška i DN broja? Nije li to očekivanje potpuno nerealno i promašeno? Kako će takve osobe saznati podatke o broju svoje parcele, broju zemljišno knjižnog uloška i broju DN-a predmeta da bi dobila ZK izvadak kad se u evidenciji  vlasništvo traži po podacima koje nemaju ? Ili, osamdesetpetogodišnji starac koji  sve slabije pamti, pa ni ne zna gdje je zaturio papire od zemlje i kuće, a koji svoju imovinu želi  prepisati svojim unucima? Hoće li ove tri osobe u sarajevskoj gruntovnici moći dobiti ZK izvadak za imovinu koju legalno posjeduju ako na šalteru gruntovnice kažu svoje ime i prezime i daju ličnu kartu? Ili će ostati uskraćeni  za svoje temeljno ljudsko pravo?

Ukratko, smatram da građani imaju pravo da znaju zbog čega su neki ZK izvatci potisnuti u memoriji kompjutera i zbog čega se na ekranu kompjutera ne pojavljuju pozivom na lično ime i prezime vlasnika? I, što je značajno zbog utroška budžetskog novca, da li je tome razlog  jeftin kompjuterski program koji koristi sarajevska gruntovnica, konceptualni nedostaci kompjuterskog programa ili nešto treće, što još uvijek nismo otkrili?

Kako zaštiti svoje pravo na imovinu?

Ko se brinuo za četiri ranjive kategorije i način na koji će one ostvariti svoja  imovinska prava? Niko, samo jedna plemenita Sarajka  koja se 12.02. 2016 godine obratila tadašnjem Visokom predstavniku Valentinu Incku i zatražila zaštitu imovinskih prava građana, posebno raseljenih osoba, starih lica, pravno neukih stranki i osoba slabog imovnog stanja, na način  da planirani novi zakoni o premjeru i katastru zemljišta i nekretnina predvide ispravke nezakonitih radnji u ovoj oblasti, da  izgrade zaštitne klauzule, te da proglase ništavnim odluke zasnovane na netačno utvrđenom činjeničnom stanju.

Ja sam iz moje arhive izvukla kopiju tog pisma jer sam ga ja tada nosila u OHR. Ova Sarajka, čije ime ne mogu objaviti bez njene saglasnosti, a do zaključenja teksta nisam uspjela stupiti u kontakt sa njom jer se nalazi van Sarajeva, smatra da su od rata naovamo najviše grubih grešaka kod izrade premjera i katastra zemljišta i nekretnina pravili geometri i vještaci geodetske struke. Geometri su unosili pogrešne podatke o obliku i veličini parcela, o kvalifikaciji poljoprivrednog i  građevinskog zemljišta i određivanju kultura i njihovih korisnika. Obzirom da su kao potražioci dokumenata o vlasništvu gorepomenute četiri ranjive kategorije osoba, raseljeni, stari, pravno neuki i siromašni,  koji se teško snalaze u administrativnim procedurama, vrlo je bitno da se u tekstu zakona reguliše da ispravke grešaka nemaju rok za zastaru, odnosno da zakašnjenje vlasnika da poduzme odgovarajuće pravne lijekove.

Na ovu pažnje vrijednu inicijativu naše neimenovane Sarajke ćemo se vratiti malo kasnije, nakon što objasnimo do kojih dimenzija može da se razvije problem o kom pišemo.

Javno izlaganje:

Da bismo shvatili poređenje sa buretom baruta, potrebno je da se vratimo u 1968 godinu, kada je rađen prethodni  premjer i u godine nakon njega u kojima su se sprovodile iste aktivnosti. Pojedine opštinske komisije, kao što je komisija opštine Centar,  čiji predsjednik je bio geometar Muhamed Hadžiomerović, su svoj rad obavljale bez  javnog izlaganja.  Kažem opština Centar, jer je to tada administrativno i bila, ali se svi navedeni primjeri odnose na područje koje je razdvajanjem opštine Centar na dva dijela pripalo novoformiranoj opštini Stari grad.

Javno izlaganje je jedini pravno-tehnički  mehanizam  koji može efikasno ispraviti greške geometara, a za ovu opštinu možemo navesti  dvije zvučne greške. Npr. desetogodišnji Mario Mitrović je umjesto svog oca Save Mitrovića  potpisao popisni list iako popisni list smije potpisati  samo  punoljetna osoba, a  N. M., koja se  zatekla u avliji  svoje majke, pa je  umjesto svoje majke potpisala  njen popisni list. U oba slučaja je komisija hodala od kuće do kuće, a neadekvatni popisivači nisu bili u stanju  stavljati primjedbe  na ponuđene  katastarske parametre, koje bi na javnom izlaganju makar prvi komšija mogao da ospori.

Znači, postoji  zakonska obaveza organa koji vrši popis da putem pošte sa dostavnicom i osam dana unapijed pošalje popisne listove stanovnicima nekog područja i pozove ih na jedno zborno mjesto, najčešće u mjesnu zajednicu, predoči im svoj katastarski plan na kom se vide ucrtane parcele i objekti, sasluša njihove primjedbe i  okupljenim građanima  ponudi da potpišu popisne listove za njihovu imovinu. Faruk Latifović, dobar poznavalac ove materije, kaže da: „ Izlaganje na javni uvid podataka o nekretninama i utvrđivanje prava na nekretninama obuhvata sljedeće podfaze: izlaganje podataka premjera i katastarskog klasiranja, utvrđivanje prava ne nepokretnostima, sastavljanje zapisnika o toku izlaganja, provođenje promjena u katastarskim planovima, elaboratima premjera i katastarskog klasiranja zemljišta i popisnim listovima i, na koncu, donošenje rješenja. Izlaganje na javni uvid  podataka o nekretninama i utvrđivanje prava na zemljištvu je u funkciji uspostave  jedinstvenog registra zemljišta i prava na zemljištu“, što se takođe odnosi i na nekretnine.

Projekat harmonizacije, koji je u Federaciji BiH plaćen novcem Svjetske banke, je koristio dokumentaciju iz opštinskih katastarskih kancelarija ne provjeravajući njenu vjerodostojnost. Postoje greške koje su nastale površnim radom geometara i sudskih vještaka za geodeziju u prethodnim upisima u katastar i gruntovnicu i projekat harmonizacije nije ispravio ni jednu takvu grešku jer nije vršio saslušanje vlasnika imovine koja se harmonizirala. Pišući ovaj tekst sam u jednom stanu zatekla spise za oko dvadeset upravnih  postupaka kojima su se pokušavale ispraviti greške službe za katastar opštine Stari grad. To bi značilo da i harmonizirane podatke treba primati sa rezervom.

A sada zamislimo da počnemo da kontrolišemo originalnu dokumentaciju na osnovu koje je vršen upis zemljišta i nekretnina. Sve ovo, naravno, pod uslovom da je nakon harmonizacije sačuvana originalna dokumentacija parcela i nekretnina po  sarajevskom kantonu, što je zakonska obaveza, a u čije  poštovanje sumnja značajan broj građana. Ako bismo prilikom kontrole našu pažnju fokusirali na dostavnice i „zapisnike sa javnih izlaganja“ u kojima nije navedena mikrolokacija održavanja, barem petina  sarajevskih geometara bi završili iza rešetaka.

Prosljeđivanje informacije sudu:

Ja sam o ovom problemu obavijestila i novog predsjednika Opštinskog suda u Sarajevu  Damira Batotića. Prvo, jer u našem polumafijaškom pravosuđu treba dati punu podršku vršiocima pravosudnih funkcija  čije ime ni na koji način nije ukaljano. Drugo, jer nije fer da jedan  tek imenovani  predsjednik  na svojim leđima počne da nosi  tuđi problem, za kog ni na koji način nije odgovoran. Treće, svrha signaliziranja ovog problema je bila da se problem otkloni u interesu građana Kantona Sarajevo, a to mora uraditi neko ovlašteno lice ili narediti drugom  ovlaštenom licu da to uradi.

Dakle, problem ima dva nivoa. Prvi je broj  grešaka kod unosa podataka u gruntovnicu, a koji su zasnovani na greškama opštinskih katastarskih službi koje sarajevskoj gruntovnici nisu ažurno dostavljale popisne listove sa  promjenom stanja. Drugi je  ponašanje šalterskih radnika u gruntovnici sa strankama. Stranka koja dođe i traži ZK  izvadak je svoju nekretninu sigurno posjedovala, u protivnom  bi traženje ZK izvatka na šalteru gruntovnice  bilo radnja bez ikakvog smisla. Šalterski radnici ne smiju reći “Nema Vašeg stana u našoj evidenciji”  i slijepo vjerovati svojoj bazi podataka, kad u njoj može biti i grešaka u unosu. Zatim, šalterski radnici su dužni na više drugih načina izvršiti provjeru unosa, pa i pomenutim JMBG, ali gruntovnica ne smije svoje stranke ostaviti sa frustracijom da do dokaza o svojoj imovini ne mogu da dođu. I, što je posebno bitno, šalterski radnici pred strankom treba da pokažu trud da joj žele pomoći i to je osnov ispravnog kontakta sa  strankama.

Smatram da građani ne smiju  otići iz gruntovnice bez svog ZK izvatka, i da zbog stalne gužve na šalterima šef gruntovnice  Tošić Ekrem treba  lično da preuzme osobe čija imovina ne može da se pronađe. Tako bi gruntovnica pred građanima ostavila lijep utisak, a imovina bi se pronašla ili bi se gospodin  Ekrem potrudio da utvrdi razloge zašto ne može da se pronađe.

Pravne inicijative:

Sada ćemo se ponovo vratiti na pismo pomenute Sarajke Valentinu Incku iz 2016 godine.  Ona je smatrala da bi se zloupotrebe u primjeni novog zakona mogle spriječiti da se nad Federalnom upravom za geodetske i imovinsko-pravne poslove predvidi uspostava nadzornog organa. Po njoj, ova institucija  „stranke vrti u vrzinom kolu“ jer  neosnovano odugovlači postupke vraćanjem predmeta prvostepenom organu više puta umijesto da pritužbu riješi u meritumu, kako je određeno Zakonom o upravnom postupku.

Zatim je ta Sarajka, krajnje dobronamjerno i u neospornom interesu građana,  od Visokog predstavnika tražila da se ispoštuje propis trajnog čuvanja dokumenata i uspostavi obaveza rekonstrukcije uništene ili zagubljene dokumentacije, da se novi premjeri rade u prisustvu zainteresovane stranke, sa javnim izlaganjem i obaveznim postojanjem dokaza o obaviještenosti stanke potpisanom dostavnicom i da se provođenje promjena u katastru, koje se vrši na osnovu pravosnažnih  sudskih odluka i notarskih ugovora, može vršiti samo ukoliko isti sadrže precizne oznake predmetnih parcela . Posljednji zahtjev je bio obrazložen ocjenom da su službenici koji rade na ovim poslovima  razradili perfidan način otimanja lične imovine nepreciznim obilježavanjem parcela, posebno prilikom cijepanja parcela i nepreciznom vođenju vlasničke evidencije i posjedovnog stanja, pa se ponekad ni advokati ne mogu snaći kako da sa nepreciznim podacima zaštite intrese tražioca. Ovim tzv. administrativnim zavrzlamama oko identifikacije vlasništva, uzrokovanog pogrešnim obiježavanjem parcela  je ugroženo imovinsko pravo građana.

Inicijativu gorepomenute Sarajke o zaštitnim mehanizmima u zakonima koji regulišu premjer i katastar zemljišta i nekretnina  je odbacila  trećerazredna pravnica  Nada Zukić iz pravne službe OHR-a, kojoj je gospodin Incko slijepo vjerovao, a nama nikad nije bilo jasno zbog čega. Faktički,  pravna služba OHR-a više puta nije zaštitila ranjive kategorije, da sada ne pominjem djecu sa stečenim teškim oštećenjima zdravlja. Ne razumijem zašto pravna služba OHR-a radi protiv interesa građana FBiH. Da li u toj pravnoj službi niko  nema izgrađenu spoznajnu predodžbu „ zaštita nezaštićenog“ , pa ne percipira da je ona posredno ugrađena u sve međunarodne konvencije i ne prepoznaje  je u tekstovima koje „proučava“ ? Da li nema razvijenu empatiju pa ne saosjeća sa patnjom pripadnika nezaštićenih kategorija? Ima li u toj pravnoj službi ijedna osoba sa toplim ljudskim srcem koje će se sažaliti na ranjive kategorije? I, u konačnici, zašto Nada Zukić nikad ne pomakne ni trepavice  kad joj se predloži  neka ideja čija funkcija bi bila da zaštiti  najslabije i najnezaštićenije  građane naše države? Zašto nikad nije u stanju da  napiše koju rečenicu koja bi pomogla da OHR da podršku  nekoj pozitivnoj pravnoj inicijativi?

Postupak harmonizacije:

Inače, postupak kod harmonizacije je sljedeći: prilikom namjere brisanja starih brojeva parcela iz gruntovnice za svaku parcelu je otvoren sudski postupak na ime vlasnika parcele. Kada taj vlasnik dođe na šalter, dobije ZK izvadak na kom je na poleđini upisan broj sudskog predmeta za preimenovanje broja njegove parcele. Vlasnik takve parcele  zatim ode u odjeljenje za harmonizaciju u zgradi suda,  službeniku koji ga primi pokaže broj svog sudskog predmeta i službenik mu na licu mjesta promijeni broj parcele. Nakon toga vlasnik parcele ode u gruntovnicu i dobije novi ZK izvadak u kom je upisan harmonizovani broj njegove parcele.

Problem nastaje kod onih parcela koje su, greškom firmi koje su bile angažovane na projektu harmonizacije,  bile ispuštene u unosu podataka. Nestajući na taj način iz baze podataka za njih  nije mogao biti napravljen plan preimenovanja broja stare parcele u novi broj parcele, a oštećeni vlasnici ni na koji način neće moći da utiču na ispravljanje neunesenih, odnosno „nepostojećih“  podataka, jer o ovakvoj grešci nisu bili obaviješteni i onemogućeno im je pravovremeno reagovanje. Drugi izvor problema su parcele koje je opštinski organ prije harmonizacije samovoljno cijepao ili spajao, a da  o tome nije obavještavao vlasnike parcela, pa njihovi vlasnici više nisu u stanju da identifikuju svoje parcele po starim brojevima, a  nove brojeve parcela im opštinski organ nije dao. Treći izvor su tzv. „idiotske“ katastarske  greške kao u slučaju građanke N. M. kojoj je opština Stari grad oduzela dvorište i od njega nezakonito  napravila ulicu, a njena parcela je, opet nezakonito, pomjerena na odvodni kanal za oborinske vode  što je javno dobro u opštoj upotrebi i na tom kanalu se ni u kom slučaju ne može nalaziti  privatna svojina.

Faktički, zemlja, kuće i stanovi, koji nakon  ispadanja iz popisa više ne postoje u zvaničnoj evidenciji,  se mogu nazvati „fantomskim“. Pitanje na koje Federacija BiH treba da odgovori je ko će biti odgovoran za njihovo nastajanje, na koji način će krivci biti sankcionisani i da li su ih motivi nezakonitog sticanja imovinske koristi  nagonili da se tako poigravaju sa imovinom  građana Sarajevskog kantona?