“Trošimo više, puni su restorani i šoping centri, a kažu mi da je kriza, kako to?”: To je zbog ove četiri mentalne iluzije

Čak 17 miliona KM je ostvareni manji promet posredstvom fiskalnih kasa za tri protekla praznična dana 31. 12. 2022 – 02.01. 2023. u odnosu na 31. 12. 2021 – 02. 01. 2022 u Republici Srpskoj, pokazuju podaci Poreske uprave Republike Srpske

Kako su kazali za BUKU, ukupan evidentirani promet preko fiskalnih kasa u maloprodaji u Republici Srpskoj u periodu od 1. jula do 31. decembra 2022. godine iznosio 5.032.282.866 KM, dok je taj promet u periodu od 1. jula do 31. decembra 2021. godine iznosio 4.530.617.153 KM.

To znači da smo za ovih pola godine potrošili skoro pola milijarde više u odnosu na isti period 2021. godine. Dobra vijest? Pa i ne baš. Uz inflaciju od oko 17%, te uz rast cijena životnih namirnica kojima se ne vidi kraj, teško da se možemo nadati boljim vremenima, a što i pokazuju podaci za tri praznična dana oko Nove godine.

“Ovo je tipičan pokazatelj krize. Manji je promet. Manji je čak i u količinama. U kilogramima i litrima. Sve i da je isto potrošeno a pri većim cijenama značilo bi da je manje količine potrošeno. Kažu da kad se manje kolača potroši, da je kriza” kaže za BUKU ekonomista Miloš Grujić.

Ekonomista Slaviša Raković kaže za BUKU da to nisu ilustrativni podaci uopšte jer to “niko ne računa, a radi se o 11% povećanju, što je pokriveno inflacijom u cjelini.

“Čak bi se moglo reći da je promet fizički manji s obzirom na činjenicu da je inflacija u zoni većoj od 11% Pošto nema pravih podataka o inflaciji za dati period nema smisla iznositi brojke i nastojati biti egzaktan. Može se samo nagađati. Uglavnom nimalo ohrabrujući podatak” kaže Raković za BUKU.

Često ono što vidimo kao pokazatelj da je “sve normalno” poput prepunih tržnih centara, hipermarketa, restorana, klubova zapravo i nije. Radi se o tipičnim “iluzijama”, kako to naziva češki ekonomista Lukaš Kovanda.

Naime, on kaže kako se naučna istraživanja na granici ekonomije i psihologije u proteklih nekoliko decenija fokusiraju na otkrivanje čitavog niza mentalnih iluzija, od kojih neke uzrokuju da osoba postane potpuno svjesna ekonomske nevolje tek nakon odlaganja. A to bi moglo biti u narednoj godini.

Prva od takvih iluzija je takozvana iluzija novca. Naši umovi imaju tendenciju da daju preveliku težinu nominalnim količinama. Veći prometi, veći prikupljeni novci od PDV-a. Sve to nas zatrpava informacijama koje ništa ne znače. Uz neodgovorno ponašanje vlasti, stvari su još gore. Troši se bez pokrića. Nadalje, rastu plate, one su nominalno veće ali jesu li realno veće? Pogledajte nakon kupovine u marketu. Za isti ili veći iznos REALNO kupićete manje, iako imate kod sebe NOMINALNO ISTO ILI VIŠE novca. Radi se dakle o iluzijii kupovne moći.

Druga mentalna iluzija, koja većinu stanovništva još uvijek drži u blaženom neznanju, je takozvana mentalna prečica dostupnosti. Ljudska percepcija je jednostavno iskrivljena onim što joj je dostupno. Ekonomski problemi se obično šire “odozdo”. Najranjiviji su pogođeni prvi. To možemo vidjeti na primjeru javnih kuhinja u Bosni i Hercegovini. Naime, prema zvaničnim podacima broj gladnih i onih koji zavise od pomoći drugih u Bosni i Hercegovini je veliki i taj broj raste. Povećao se čak i broj djece i beba kojima su javne kuhinje potrebne. Međutim, iako se ekonomska nevolja stanovništva širi, ona još uvijek nije dovoljno raširena da bi je doživjela većina generalne populacije.

Ove godine, iz ugla običnog građanina, i dalje je češća posjeta tržnom centru ili restoranu nego javnoj kuhinji. Takva posjeta je stoga i “pristupačnija” sa stanovišta njegove percepcije. I tu nastaje druga distorzija. Obični građani i dalje češće posjećuju tržni centar nego javnu kuhinju. I ono što “oči ne vide, srce ne boli”, navodi Kovanda u svom tekstu.

Dakle, običnog građanina nije briga za punjenje javnih kuhinja i rast broja korisnika. Naprotiv, odmahuje glavom gde je kriza jer su tržni centri i restorani puni.Ali ako su restorani i šoping centri puni, zašto pada promet preko praznika?

Tu se, navodi Kovanda, pojavljuje i treća mentalna iluzija koja cijelu situaciju još uvijek oboji u ružičasto. To se zove pristrasnost preživljavanja. “Preživjeli” u ovom kontekstu su ljudi koje još nije slomila ekonomska nevolja.

Još uvijek imaju dovoljno novca da kupe punu korpu namirnica u hipermarketu ili da odu u restoran na ručak. Njih nema. Daleko od očiju, daleko od srca. Dakle, zbog mentalne distorzije od strane preživjelih, običan građanin, koji ide u tržni centar redovno, ima pogrešan osjećaj da oni uopšte ne postoje. I da dakle nema krize.

Da stvar bude gora, ljudski um je također podložan takozvanoj pristrasnosti optimizma. To je četvrta iluzija.

“On voli da vidi budućnost bolju nego što će zapravo biti. Čak i to očito još uvijek zadržava kupce u trgovinama i restoranima. U narednoj godini može doći do otrežnjenja” navodi češki ekonomista Lukaš Kovanda u svom tekstu

Naravno, i ovu godinu ćemo preživjeti. Kao što smo preživjeli pandemijsku 2020. godinu, koja je bila skoro bez ikakvih ekonomskih aktivnosti. Samo treba imati na umu da će ova godina za daleko veći broj naši sugrađana biti teška. Veoma teška.

Buka