Adis Elias Fejzić, prvi bh. skulptor s titulom doktora nauka

Dr. sci. Adis Elias Fejzić osobeni i u svijetu priznati bosanskohercegovački skulptor, diplomant i magistrant Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, kao slobodni umjetnik godinama živi i radi najčešće na relaciji Sarajevo – Brisbejn (Brisbane), gdje je na Koledžu za umjetnost u Kvinslendu (Queensland College of Art, Griffith University) stekao diplomu doktora nauka. Njegova disertacija je bila posvećena bosanskim stećcima. – “A Memorial for the Twenty-First Century: The Timelessness ofthe Bosnian Stećak and Its Relevance to Contemporary Visual Art (Spomenik (Memorilaj) za 21. stoljeće: Vječnost bosanskog stećka i njegova relevantnost za suvremenu vizualnu umjetnost).

Adis Elias Fejzić, prvi bh. skulptor s titulom doktora nauka, u   „Intervju“ na RFBiH, govorio je o razlozima bavljenja stećkom ne samo kao simbolom bosanstva nego i kao umjetničkim djelom.

Odakle inspiracija u bosanskim stećcima, koji za njega nisu samo srednjovjekovni nadgrobni kamen, nego jedan od najvažnijih artefakata bosanskohercegovačke kulture i primarni izvor za „čitanje“ naše prošlosti – govori Adis Elias Fejzić. Kaže da je nadahnut i opčinjen ovim srednjovjekovnim nadgrobnim spomenikom koji ima višestruko značenje.

Stećak. A za mene je još i više. Ispod svoje arhaičnosti bosanski kao krije kvalitet koji nazivam ‘multiskulpturalnost’ – endemska vrijednost, kakve nema u drugim tradicijama. Mislim da mogu potpisati Makove riječi: “Stećak je za mene ono što nije za drugo, ono što na njemu i u njemu nisu drugi umjeli ni znali da vide …“ U stećku nalazim anakronističko čvorište raznih skulpturalnih sadržaja i tradicija i nadahnuće da (re)interpretiram ovu umjetnost kao lični umjetnički izraz.Stećci su mi dijagnoza koje se i ne želim riješiti. Međutim, nevezano za moje stanje i razumijevanje, mislim da bh. društvo treba popravljati svoj odnos prema ovom ‘biligu’ našeg postojanja.

Stećci su naše kulturno blago koje nas definiše čak i u političkom, državotvornom smislu … jer datiraju u vrijeme kad Bosna i nastaje, jača i postaje i biva kraljevina… i nekako i stećci nestaju, kao tradicija koja se kreira sa nestankom kraljevine…“

Nebriga i neprilično ponašanje prema stećcima je antibosanski i anticivilizacijski čin pogotovo nakon upisa stećaka na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Među ostalim u Intervjuu govori i o umjetničkom radu koji nije vezan samo za kiparstvo, već i slikarstvo te radove kaligrafijen, grafički i industrijski dizajna, ali i o dokumentarnom filmu gdje kao glavni protagonista “kleše jazz”.  U filmu vidimo nastanak jednog od „modernih“ stećaka po narudžbi ratnih izbjeglica iz Bosne i Hercegovine koji žive u danskom gradu Odense, na kojem je ispisao tekst Hansa Christiana Andersena na bosanskom jeziku, te stihove Maka Dizdar u starom runskom pismu.

„Ja sam od tradicije preuzeo kontekst,  koji sam reinterpretirao u mogućnost da dobije format, da mi svoj identitet komuniciramo cijelom svijetu. Međutim, kako bez politike nema ništa, zasada ja još nisam sreo nekog političara, da je prepoznao to što mislim. Jer ova dva stećka pokazuju da ja najvjerovatnije ne griješim.

U Intervjuu podsjećamo i na osobenu skulpturu dr. sci. Adis Elias Fejzića – Ključ grada Sarajeva  2020, originalna je brončana skulptura i priznanje izrađeno u obliku ključa kao metafore grada Sarajeva i Gradske uprave. Riječ je, kako nam je pojasnio umjetnik Fejzić, o fizičkoj i metafizičkoj strukturi postavljenoj kao skraćenica za Bosnu i Hercegovinu, odnosno Sarajevo, multikulturalnost, multikonfesionalnost i multidimenzionalnost, koja se kroz dugu povijest oblikovala u autentičan kulturno-civilizacijski fenomen – Grad Sarajevo.

„Davidova zvijezda, latinski i grčki križ/krst i polumjesec isprepleteni su u jedan jedinstveni znak koji Adis Fejzić od 2013. godine naziva Abrahamov/Abrahamov/Ibrahimov pečat, a ovdje ga spaja sa simbolom progresa i „nafake“ preuzeto s bosanskih ćilima. U tom smislu, kako ističe ovaj umjetnik, skulptura Ključ grada Sarajeva 2020. je spoj univerzalnih vrijednosti prikazanih u susretu sakralnog i svjetovnog, kroz koje se autentična kompleksnost Sarajeva pojavljuje kao metaforički sažetak – simbol iznimnog civilizacijskog postignuća s kojim se može mjeriti samo Jeruzalem.

Federalna.ba