Na nišanu na mezarju u Obrovu- Akovi, kod Bijelog Polja, gdje je Avdo Međedović ukopan uklesan je datum rođenja 22.05.1866.g.  Mezarje je dala urediti  Matica Bošnjaka – Društvo za kulturu, znanost i umjetnost Sandžaka, na čijem čelu se nalazi prof. dr. Šefket Krcić, koji se zdušno zalagao i zalaže u afirmiranju djela Avda Međedovića . „Avdova poezija želi sačuvati bošnjački narod od poniženja i asimilacije koji mu nameću stalni agresorski režimi prema Bosni i Hercegovini i Sandžaku“, ističe dr. Krcić akcentirajući  da  se sa Avdovim djelima  Bošnjaci svrstavaju u narode koji daju ton i smisao civilizacijskim tokovima.

BOŠNJAČKI HOMER Stoljeće i po od rođenja epskog pjesnika Avde Međedovića

Svojih vrijednosti tek se sjetimo kad nam neko skrene pažnju na njih. Sa njima se u svom povijesno-kulturnom hodu nismo posebno dičili niti hvalisali, odnosno nismo ih iznosili navidjelo javnosti.

Doduše, drugi iz našeg okruženja su nam te i takve  vrijednosti minimizirali i marginazirali, ali i mi sami kao narod, ruku na srce, nismo isticali. Tako smo u proteklom periodu svoje vrijednosti zatajivali i skrivali, a druge, nasuprot, veličali. Kako tome nismo predavali važnost, drugi su naše vrijednosti uzimali i svojatali. Međutim, kako svako vrijeme nosi svoje breme tako se i mi trebamo, ako Bog da, oslobađati nametnutih okova prošlosti, te svoje vrijednosti  s ponosom isticati svijetu u kome živimo. S  obzirom na  sadašnje okolnosti možemo se zapitati da  je kojim slučajem pjesnik Avdo Međedović  u svom vremenu bio slobodan i da je uživao podršku naroda i države, kakav bi bio tek on pjesnik?

“… To je bilo, kad se je činilo,

U taj zeman sjajnog Sulejmana,

Dobra Bosna a dobar i zeman.

Dobro ih je pomagao sultan.

Od mene vi malo razgovara,

A od Boga dugo i široko…”

(“Ženidba  Smailagić Meha”, 12300-12306)

No  ono što je, sa ove distance, sigurno jeste da je Avdo  Međedović – ličnost svjetskog renomea,  te da ga s pravom mnogi  još nazivaju bošnjački Homer. I ne samo da Avdi Međedoviću pripisuju te epitete i kvalitete, nego svjetski stručnjaci ističu da on čak  nadmašuje ovog starog grčkog pjesnika. Upravo, američki stručnjaci  A. Lord i  M. Perri  su Avdu Međedovića otkrili  kao „pjevača priča“ koji je oživotvorio homersko pitanje dajući odgovor na koji se način čuva sjećanje na povijesne  junake i događaje, i kako se ono prenosi s koljena na koljeno. Istaknimo  samo da se u zbirci biblioteke na Univerzitetu u Harvardu nalazi još osamnaest Avdinih epova koji iščekuju  stručnu i kritičku obradu. Radi se o tradiciji svakog naroda po kojem se oni prepoznaju, pa na primjer  Prešern predstavlja slovenačku književnost, Gundulić- hrvatsku, Dante- italijansku, Šekspir- englesku itd. Ovako  trebali su nam Amerikanci reći da imamo jednog od najvećih pjevača epskih pjesama. Amerikanci su nam tako 1974.godine prvi objavili ep Avda Međedovića „Ženidba Smailagić Mehe“, da bi  ga priredio dr. Enes Kujundžić objavivši ga  u Bosni i Hercegovini, dok je  treći put 1994.g. svjetlo dana ugledao u Njemačkoj. Otuda sada naša omladina nema značajniji  uvid i znanje  o ovom našem znamenitom pjesniku. Nažalost, o njemu se ti vidici dalje ne šire. I, ne samo da se o liku i djelu Avda  Međedovića ne izučava u našim školama, nego nema ni adekvatnih obilježja.

Međedovićeva epska pjesma „Ženidba Smailagić Meha” ima 12.311 stihova i duga je kao „Ilijada” i „Odiseja”. Prvi put ova pjesma objavljena je u Sarajevu, 1987. godine.

Nepoznat i nepriznat, kako je i živio, Avdo Međedović je umro, u svom rodnom Obrovu, 1953. godine.

Bogato epsko stvaralaštvo Avde Međedovića sakupljeno je u posebnu zbirku „The Milman Parry Collection“, koja se čuva na Univerzitetu Harvard[1], a u najvećem obimu izučavanjem njegovog djela, poslije Perija i Lorda, bavio se dr. Zlatan Čolaković (1955-2008)[2], sin velikog bošnjačkog književnika Envera Čolakovića, autora poznatog romana „Legenda o Ali-paši“.

O bogatom epskom stvaralaštvu Avde Međedovića pisali su mnogi historičari književnosti, lingvisti, muzikolozi, folkloristi i drugi istraživači, a na bazi proučavanja njegove i druge bošnjačke epske poezije utemeljena je i jedna sasvim nova teorija književnosti.

Na Harvardu i drugim elitnim univerzitetima u Americi, djelo Avde Međedovića upoređuje se sa djelom poznatog starogrčkog pjesnika Homera.