Dva dana pokušavam naći nešto smisleno i napisati u vezi s krvavim pirom kršćanskog teroriste na Novom Zelandu! Kakav je to zbilja događaj, kad pisac zanijemi i ne može naći riječi da napiše bilo šta?
Kad bi tog teroristu poredio s bilo kojom zvijeri, uvrijedio bi životinjski rod. Životinje nikad ne ubijaju iz čiste obijesti. One to rade u svrhu preživljavanja, isključivo kad su gladne.
Poslije jednog rata i strahota u njemu počinjenih, veliki filozof, Ernest Renan se javno upitao: De quoi vivra-t-on apres
nous? – Čemu još živjeti poslije nas?
Čemu živjeti među stvorenjima koji najmodernijim naoružanjem ubijaju ljude koji nikom ništa nisu nažao učinili. Koji su potpuno bezopasni i uvjereni da im ne prijeti nikakva opasnost, što dokazuje činjenica da se zlotvor nad njima iživljavao skoro pola sata, a da niko od njih stotinjak nije imao pri sebi nikakvu vrstu oružja da se barem pokuša odbraniti.
Čemu živjeti među skoro dvije milijarde muslimana nad kojima je javno otvarana sezona lova u svim medijima svijeta, a oni se ponašaju, kao da se to njih ne tiče? Čemu živjeti s (n)eljudima, koji inspiršu zlo kakvo samo toliko zli stvorovi mogu smisliti?
Ima li se smisla pitati, je li taj zlotvor bio inspirisan četničkom ideologijom, jesu li mu monstrumi kojima je presuđeno pred međunarodnim sudovima uzor, kad se sa snimaka koje je sam poslao u svijet jasno vidi – da jesu!
Imaju li smisla usporedbe s ubistvom nekoliko (n)eljudi u Parizu, koji su vrijeđali osjećaje milijardi vjernika svih vjera, sa smišljenim i dobro isplaniranim ubistvom desetina osoba, koje nikom ništa na žao nisu počinile? I sad neki traže da kroz novi Zeland maširaju svjetski političari, kako bi, ko biva, pokazali solidarnost sa ljudima, čije smaknuće su oni podstrekavali godinama.
Kako živjeti s tim da ću morati sad ovaj zlobni lik gledati ostatak svog života, kako se žali na uslove života, piše knjige kako bi inspirisao druge i čeka novu priliku?
Kako to da nema među živima nijednog muslimana, kojem pripisuju i slična djela. Oni uvjek “stradaju” u okršaju s policijom, ostave uredno pasoše i “ostale dokaze” da su to oni uradili i nestanu.
Osami bin Ladenu nije dozvoljeno ni da bude sahranjen, ne zna se gdje su bačeni ostaci njegovog tijela, ne zna se ni je li postojao, na kraju krajeva, a monstrumi poput Breivika i ovog Taranta imaju suđenja, u kojima se mogu rugati cijelom islamskom i neislamskom poštenom svijetu.
Davati priliku ovom mostrumu da u svim svjetskim medijima pravda ovo što je uradio i davati priliku huljama poput onog australijskog senatora da kaže, kako su muslimani sami krivi za to, čisto je podstrekavanje drugih da urade nešto slično.
To što se dešavalo nama u Bosni, na tom mikroplanu, sad se dešava u svijetu na makroplanu. Ubijaju nas iz objesti i krive nas. Osnivaju i nakve komisije koje će “dokazati” da je to istina.
Muslimane prisiljavaju da u džamije počnu dolaziti naoružani, a onda će to biti dokaz da je sve istina štom im se godinama pripisuje i krenut će otvoreni obračun. Čemu to vodi? Kome to treba? I gdje su autoriteti među muslimanima da naprave strategiju odbrane? Hoćemo li se to braniti brojevima ko ovce, ko biva, ne mogu oni nas pobiti koliko se nas može roditi…
Čemu živjeti onda i s nama ovakvima i snjima kakvi jesu?