Zanese se insan u dunjalučkim blagodatima i musibetima, a da i ne primijeti, ili mu se učini da nema niko sretniji ili tužniji od njeg na ovom svijetu.
Emocije nas preplave i obuzmu, još i šejtan kad doda na to, onda ne znamo ni što smo došli, ni kud smo pošli.
I to je ključni momenat kad treba stati i preispitati se.
Osnovno vjerničko pitanje, čiji odgovor uveliko određuje životnu putanju i djelovanje treba da bude- “Da li je Allah zadovoljan ovakvim mojim ponašanjem i činom?”
Jesu li moja sreća i tuga umjereni, toliko da sam ubijeđena da mi ih je Allah s razlogom poslao, da vidi kako ću ih iskoristiti, za sebe ili protiv sebe?
Hoću li se utopiti u pretjeranoj radosti, nadi, ili tuzi, zaboravljajući Onog ko mi ih je s ciljem poslao?
Blagodati koje uživamo, a koje nekome oba svijeta znače- zdravlje, imetak, porodica, posao- nisu svrha samima sebi, nego su tu da ih iskoristimo za vječnost koja nam svima predstoji, imajući pri tome budnu svijest o Gospodaru, i On nam je ove resurse, iskušenja, dunjalučke ukrase dao, da bismo svojim ispravnim postupcima prema njima osigurali sebi tu vječnost, da bismo poslali opskrbu na ahiretski račun.
Dunjalučki uspjeh nije sreća, ako nije u ime Allaha, kao što ni neuspjeh ne znači nesreću niti tugu. Sreća je jedino u srcu ispunjenom imanom i zahvalnošću Gospodaru svjetova- ma šta ga dovelo do tog( češće je to musibet koji nas vrati Allahu).
Smisao života nije dijete…niti roditelji, ni zdravlje, ni muž, niti posao, karijera, imetak, znanje. Smisao životu vjerničkom daje saznanje, vjerovanje i ubjeđenje da smo stvoreni radi obožavanja Milostivog. Shodno tome, vrednuju se naši postupci u skladu sa Allahovim zakonima.
I znajmo, pretjerano vezivanje za nekoga ili nešto, koje čini da u toj svojoj punoći emocija gubimo svijest o Allahu, zaboravljamo na njeg,u gafletu,udovoljavajući vlastitom nefsu, a svakako i usrećujući šejtana, udaljava nas od milosti Svemilosnog.
Hoće li naše porodice, znanje, imetak, dijete koje je zjenica oka svjedočiti protiv nas? Ispunimo naše obaveze onako kako nas Allah duži… Sama sam, pripadam Allahu, kao i sve što mi je dao. Sve to će biti uz mene ili protiv mene. I neka viši cilj bude vodilja – ljubav Njegova i Firdews. Gdje li sam kod Tebe?