Ambasadorica Njemačke u BiH, Christiane Hohmann, bila je gošća intervjua N1. Govorila je o izmjenama zakona o useljeništvu u SR Njemačkoj, a teme su bile lažne diplome, promjene kada je u pitanju pistupak dobivanja vize, ali i aktualna politička situacija u BiH. U nastavku možete pročitati transkript intervjua.
Ovih dana imali smo nekoliko prilično uznemirujućih događaja u kontekstu desničarskog ekstremizma u BiH. Vidjeli smo okupljanje pripadnika Ravnogorskog četničkog pokreta u Višegradu. Vidjeli smo napad na povratnika Azrina Hodzica u Prijedoru. Imam u Bosanskom Novom također je nedavno primio niz uznemirujućih prijetnji. Kako Vi, kao ambasadorica iz zemlje koja je primjer suočavanja sa prošlošću, gledate na ova posljednja dešavanja u BiH?
Ponovila bih Vašu formulaciju. To jeste uznemirujuće, jer ne pripada onome što smo se nadali da je postala Bosna i Hercegovina. To je jedna moderna zemlja, u Evropi, koja je na putu pridruženja Evropskoj uniji, a kasnije možda i NATO-u. Tu nacionalizam, rasizam i ekstremizam uopšte nemaju mjesta. To je nešto na čemu trebate raditi svaki dan. Pomirenje se ne dešava preko noći. Pomirenje je veoma, veoma dugačak proces u kojem svi trebaju treba učestvovati.
No, taj proces u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata bio bio daleko brži. Je li iz Vaše perspektive, ima adekvatne reakcije, kako domaćih političara, tako i međunarodne zajednice? Kako gledate na to da činjenicu da okupljanje u Višegradu nisu komentarisale vodeće srpske i hrvatske stranke?
Smatram da je to nešto u čemu zemlja treba biti ujedinjena, da se pobuni protiv ekstremizma i onih koji sat žele vratiti unazad. Tome treba snaga u ovoj zemlji. Jedno je uloga političara, ali tu je i uloga građana. Oni su ti koji odlučuju o tome kakvu zemlju žele.
Izvor: N1
Mislite bi da bi situacija mogla eskalirati oružanim sukobom, kao što je upozorio bivši visoki predstavnik u BiH, Christian Schwarz Schilling?
Ne dijelim njegovo mišljenje u toj mjeri. Mislim da moramo kreirati nešto, kako bi se zemlja kretala naprijed, a to je zaposlenje, socijalna sigurnost, bolje obrazovanje, kako bi se ljudi u BIH osjećali kod kuće, kako bi voljeli ovu zemlju onakvu kakva jeste.
Sve ovo dešava se uoči drugostepene sudske presude Radovanu Karadžiću. Kakva su Vaša očekivanja od presude i na utjecaj odluke žalbenog vijeća na političku, pa i sigurnosnu situaciju u BiH i na Zapadnom Balkanu?
Bila bi spekulacija govoriti o tome kakav ishod može biti. Odluku Mehanizma za međunarodne krivične sudove treba poštovati i implementirati. Tu presudu treba prihvatiti i nastaviti dalje. Ponovo, ekstremizam i ljudi koji žele vratiti sat unazad ne bi trebali imati mjesta u ovoj zemlji.
Smatrate li da postoji mehanizam kojim se političari mogu natjerati da rade to što govorite?
Ne. Političari su izabrani da služe ljudima u BiH. Kao odgovor na to treba biti reakcija javnosti. No, smatram da većina ljudi u BiH zapravo žele ostati u BiH, imati pristojan život, posao, kao što žele da i njihova djeca da imaju pristojne poslove.
Posljednjih dana aktualna je priča o tome da Hrvatska nastoji uvesti radikalne elemente u BiH. Šta Vi mislite o ovim navodima?
Nemam posebnih informacija, no nadam se da će tužitelj istražiti i provjeriti navode. Ukoliko se bilo šta dokaže, pravda se mora ispoštovati.
U kontekstu ove teme, kako gledate na utjecaj zemalja regije na BiH i političku situaciju, posljednjih mjeseci i godina?
Cijela ova regija mora naučiti živjeti zajedno, bez međusobnog miješanja u unutarnje poslove. Treba izgraditi modernu regiju, i zato je Berlinski proces, po našem mišljenju, veoma važan. Ova regija će biti snažnija što se više sarađuje. Naravno, sa susjednim zemljama – Srbijom, koja pregovara o članstvu sa EU, Hrvatskom, koja je već članica, imate susjede koji bi mogli pomoći Bosni i Hercegovini da napreduje i ubrza proces približavanja EU.
Izvor: N1
Da li biste rekli da susjedne zemlje pomažu ili se miješaju?
Rekla bih da mogu pomoći. Ja nisam u vladi ovdje pa ne vidim šta se tačno dešava, ali mislim da bi potencijano mogle mnogo pomoći.
Do sada smo vidjeli dosta loše odnose između različitih ambasadora u BiH i aktualnog predsjedavajućeg Predsjedništva, gospodina Dodika. Kakav je Vaš odnos sa njim i kakva su Vaša očekivanja od Dodika kao člana Predsjedništva?
Smatram da Predsjedništvo postavlja ciljeve za cijelu zemlju. Izazov za svakog predsjedavajućeg je da se osigura da postoji jedinstvo, da su uigrani i da idu naprijed. Vidjeli smo to u skorom primjeru dogovora u vezi sa roamingom, gdje je Predsjedništvo dalo odlučujući podstrek pod vodstvom Dodika, da se dogovor potpiše na IT samitu u Beogradu i da se krene u implementaciju tog dogovora što će ljude osloboditi troškova roaminga. Nadam se da će biti takvih pozitivnih akcija.
Kako ocjenjujete Vašu vlastitu saradnju sa gospodinom Dodikom?
Kao sa svakim drugim članom Predsjedništva. Susrećemo se, razgovaramo o aktualnim temama i razmjenjujemo mišljenja. Nemam poseban odnos sa njim, u odnosu na druga dva člana Predsjedništva.
Njemačka je zemlja koja snažno podržava put BiH ka EU i NATO-u. Ipak, vidjeli smo da nije usvojen Godišnji nacionalni program, što je neposredno utjecalo na formiranje Vijeća ministara. Kako Vi gledate na tu situaciju?
Nadam se da će biti izlaza, jer govorimo o nečemu što ima cilj da ojača saradnju kada su u pitanju javne nabavke, borba protiv korupcije i vladavina zakona. Borba potiv korupcije je izazov za cijelu zemlju. To nije članstvo u NATO-u. ANP je program saradnje i nadam se da ćemo naći rješenje. To je nešto što su evropske vrijednosti – borba protiv korupcije i vladavina zakona dio oba puta. Nije kontradiktorno.
Njemačka kancelarka svakako je uvijek pružala podršku evropskom putu Zapadnog Balkana. Šta možemo očekivati od njenog nasljednika?
Trenutno, njen mandat traje. Nema izbora uskoro. Očekujem naredne tri godine njenog punog angažmana. Ova regija je bliska njenom srcu, i ona je veoma dobro informisana o onome što se dešava na terenu. Angažman je isti. Sve ostalo je spekulacija o narednim izborima, koji će se desiti 2021, tako da to ne mogu predvidjeti.
Manfred Weber je vodeći kandidat za novog predsjednika Evropske komisije. Šta možemo očekivati od njega kada je u pitanju BiH, ali i region?
Radi se o tome da sama EU ima mnogo stvari o kojima se mora pobrinuti. Također mislim da mi moramo razviti vlastiti pristup prema proširenju, u pozitivnom smislu. Prošle godine vidjeli smo novu strategiju EU prema zemljama Zapadnog Balkana. Vidjeli smo niz prijedloga – kako možemo biti bolji u utiranju puta za zemlje, pokazujući da zapravo želimo ovu regiju u Evropskoj uniji. Moramo biti kreativniji i nadamo se da će i Weber imati novi pristup u tom smislu.
Voljela bih otvoriti sve aktualniju temu u BiH. Svi znaju da je Njemačka omiljena zemlja kada su u pitanju emigracije iz BiH. Savezna vlada je nedavno prihvatila novi zakon o useljeništvu, koji bi trebao olakšati radnoj snazi iz “trećih zemalja”, uključujući zemlje Zapadnog Balkana u BiH useljavanje. Mnogi se boje da će to biti uvod u masovno iseljavanje iz BiH. Dijelite li ovaj stav i šta mislite da bi se moglo uraditi da se spriječi masovno iseljavanje?
Ne slažem se. Zakon još nije gotov. Savezna vlada ga je usvojila, ali je u parlamentarnoj proceduri. Nakon što ga usvoji Parlament, na odlučivanje mora ići u gornji dom. Ovaj podrazumijeva mnogo obaveza saveznih pokrajina. Mnogo je diskusija u toku i niko ne zna kada će zapravo ovaj zakon stupiti na snagu. Predviđa se – ne prije 2020. Dakle, ove godine se ništa ne mijenja. Radit ćemo prema istim procedurama. Ujedinit ćemo mnogo pojedinačnih zakona koji postoje u ovome trenutku. Pokušavamo ih spojiti. Pokušavamo i ujediniti procese u Njemačkoj, u pogledu dozvola za rad i postupaka vezanih za vizu. Dakle, radi se o olakšavanju, da bi bilo više predvidivo za svakoga ko aplicira. Emiracija se događa i događat će se i dalje. No, ja se nadam da će se sve više ljudi vraćati sa iskustvom koje steknu, da će donijeti to znanje i vještine ovdje u BiH. Zato moramo popraviti situaciju na terenu, stvoriti radna mjesta, socijalnu sigurnost i bolje obrazovanje, kako bi se ljudi željeli vratiti u svoju zemlju.
Ipak, proces dobivanja u Ambasadi Njemačke ponekad traje do dvije godine. Zašto je to tako sporo i postoji li mogućnost da se proces ubrza za one koji bi željeli ići raditi u Njemačkoj?
Trenutno dajemo maksimum. Uduplali smo broj uposlenika i uposlenica koji rade u odjelu za vize, od trenutka kada je ulakšano ulazak na njemačko radno tržoite 2016. i kada je taj talas započeo u cijeloj regiji. Postoje različite kategorije za vize, za koje postoji različito vrijeme čekanja. Ukoliko ste primljeni na univerzitet, moramo se pobrinuti da stignete tamo do početka semestra. Isto važi za profesionalne treninge. Postoje i ljudi sa kvalifikacijama, koji su veoma potrebni Njemačkoj. Za njih je ubrzan postupak i zaista zavisi od toga kakva vam viza treba, od toga zavisi vrijeme čekanja.
Da li taj problem postoji samo u BiH ili i u drugim zemljama regije?
Imamo taj problem na Kosovu, Srbiji, imali smo ga u Crnoj Gori, imamo ga u Skoplju, u Tirani. To je regionalni problem.
Nedavno smo svjedočili skandalu u vezi sa lažnim diplomama. Zahtijeva li taj problem reakciju njemačke vlade, uzevši u obzir da mnogo radnika iz BiH odlazi u Njemačku?
Diplome o kojima govorite su nešto poput kratkog, postdiplomskog treninga – kako da postanete medicinska sestra za šest sedmica, a bili ste kuhar. U našem zdravstvenom sistemu takavi ljudi svakako nisu prepoznati. Oni nisu specijalizirana radna snaga, kao što je jedna medicinska sestra. Ako ste išli u srednju školu za njegovatelja ili medicinsku sestru, to je zvanje koje prolazi proces priznavanja u Njemačkoj. Čak i takva zvanja ne dobiju automatsko priznavanje? I njima treba praktični rad, da bi bili prepoznati. Osobe koje završe te “instantne” treninge, nemaju šansu da im se priznaju diplome svakako. Oni nisu stručna radna snaga. U tom smislu, završavanje tih treninga, gubitak je novca. U Njemačkoj se na takve diplome ne obazire.
Njemačka, dakle, nema razloga za brigu?
Ne. Nismo imali takve slučajeve.
Njemačka ambasada je uvela određene izmjene kada je u pitanju viza. Više se ne priznaju ÖSD certifikati koji su stečeni izvan Austrije. Može li se očekivati još izmjena?
To je jedina promjena. Radi se o privremenoj mjeri koju smo morali uvesti kako bismo se pobrinuli da postoji usporedivost certifikata koje možete dobiti putem OSD-a i putem Goethe Instituta, kako bi postojao jednak nivo jezičkih vještina. Dopustite da naglasim – to je privremeno, i čim se problem riješi, priznavat ćemo ponovo. Odluka na snagu stupa 1. juna. U ovome trenutku nije na snazi. Imamo ovaj dugi pripremni period, kako bi ljudi znali da nema svrhe da dostavljaju cetrtifikate koji su izdati kasnije, ali sve što je bilo prije, validno je.
Koliko će ova odluka ostati na snazi?
Vidjet ćemo. Čim se problem riješi, no moramo vidjeti razvoj situacije na terenu.
Izvor ; N1 – Aida Hadzimusic