Džamija na Starom gradu u Bužimu najstarija je i najveća drvena džamija u Evropi. Sagrađena u 19. vijeku, preživjela je sve ratove teška vremena, a 2003. je upisana u nacionalno blago Bosne i Herecegovine. Kroz skoro dva vijeka postojanja svoja vrata vjernicima nikada nije zatvarala.
Prvi se ezan sa ove džamije začuo 1838. godine, kada je vakufnamom turska vlast Bužimljanima dala 2.500 akči za gradnju džamije, a za tu je svrhu dozvoljeno i rezanje carske šume.
„U toj vakufnami stoji – to je želja Vedžihi-paše, ovjerena pečatom zamjenika kadije Ebu Bekra Sitkija – za šta se imaju ta sredstva trošiti“, objašnjava Emin ef. Grošić, imam u džematu Stari grad Bužim.
Džamiju u Bužimu gradili su domaći neimari
„Domaći su majstori, domaći materijal. Nije bilo kvaltetnog kamena, ali u obilju je bilo drveta – poznati endemski hrast“, navodi ef. Grošić.
Predanja govore da je konstrukcija džamije urađena bez ijednog eksera.
„Kažu da je ova džamija bez eksera, drveni klinovi stavljani su u grede“, priča Hazim Mehić, mutevelija u džematu Stari grad u Bužimu
Preživjela je džamija i tursku i austrougarsku vlast, balkanske i svjetske ratove, pa i ovaj posljednji, ali je uvijek bila mjesto okupljanja vjernika koji su i danas ponosni na njenu posebnost. Obnavljan je krov, munara, a najveći radovi su bili prije 60-ak godina, kada su se zbog dotrajalosti morali mijenjati temelji.
Ef. Grošić navodi kako je cijela džamija podignuta u zrak, izvučene su drvene grede, podzidan je kameni zid i džamija je onda spuštena – za sva to vrijeme u džamiji se i dalje klanjalo.
Osim vakufname, zidove džamije krasi i tarih kao i replike dvije levhe Sirih-babe čiji su originali zbog sigurnosti konzervirani i izloženi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.
„Imamo nekoliko knjiga starih rukopsa Kur’ana, morat ćemo da ih podvrgnemo analizi i konzervaciji nakon toga“, dodaje ef. Grošić.
Osim džamije, u nacionalno blago BiH upisana je česma, ali i kameni sa kojih su se u stoljećima iza nas komšijama i prijateljima obraćali vjernici kada bi nakon Ramazanskog bajrama krenuli na hadž, u to vrijeme dugo, opasno, naporno i skupo putovanje.
Izvor: krajina.ba