Kada sam shvatio koliko je život koji živim krhak, i kako može sve ovo nestati u sekundi, zapravo, kako mogu nestati u sekundi, a svijet će se i dalje nastaviti vrtjeti bez mene…
Tada sam vidio koliko su veliki ovakvi trenuci. Kada pijem kavu s osobama koje su moj svijet. Kada se smijemo i pričamo, šetamo…
Shvatio sam koliko je važno osjećati se dobro i radosno, i truditi se što više ostati dobro i radosno. Sve drugo ništa nije toliko važno koliko vrijeme provedeno u trenucima s osobama koje su naš svijet, trenucima radosti…
Kada zaista živimo u sadašnjem trenutku. A ovo je svakako jedan moj trenutak radosti, napisao je Jan Bolić uz fotografiju sa hrvatskog primorja.
Podsjećamo, Jan Bolić boluje od spinalne mišićne atrofije i gotovo je potpuno nepokretan, međutim, iako može pomicati samo dva prsta, nije odustao od svojih snova za pisanjem i piše od svoje 15. godine. Nakon knjige poezije „Trenutci“ i knjige poezije i kratke proze „Može biti lijepo“, Jan Bolić prihvatio se većeg zadatka i u roku godinu dana napisao kriminalistički roman po svim pravilima žanra.