Jedan sitni lopov bio je veoma sretan jer je ranije tog dana uspio ukrasti golemu zmiju od hvatača zmija. Ali, bezosjećajni lopov nije znao da je to prvi ulov lovca na zmije, a još je manje bio svjestan toga da je zmijski otrov bio smrtonosan.
U međuvremenu, hvatač zmija nije bio svjestan koliko je sretan što je ostao bez zmije za koju nije ni slutio koliko je bila opasna. Ipak, uznemiren zbog svog gubitka, planirao je kako da pronađe lopova i vrati svoj dragocijeni ulov, za kojeg se nadao da će mu donijeti lijepu sumu novca.
Nedugo nakon toga, hvatač zmija zaputio se u grad kujući razne planove kako da uhvati lopova. A onda je kraj puta ugledao mrtvo tijelo lopova i odmah ga prepoznao.
Mora da ga je ubila moja zmija, zacvilio je hvatač zmija kada je ugledao tragove ujeda zmije na čovjekovom tijelu. Toliko sam se molio da pronađem tog jadnika i vratim svoj ulov, vjerujući da sam prevaren. Slavljen neka je Bog Koji nije uslišio moje dove. Dok sam mislio da sam izgubio zmiju namijenjenu za prodaju, zapravo sam dobio svoj život nazad!
Budući da nemamo tu sposobnost da vidimo unaprijed, mnoge naše želje i usrdne molbe donose nam jedino gubitak i smrt, a Svemogući se samo iz Svoje dobrote pretvara da ih ne čuje.
/Priča iz Mesnevije, Dželaludin Rumi/
[…] Poučna priča: Slavljen neka je Bog Koji nije uslišio moje dove Post Views: 0 […]