Dr. Svetomir Bojanin, profesor i dječiji psihijatar, govorio je mnogo puta o dječijem razvoju i pravom putu vaspitanja koji treba da slijede roditelji. A na tom putu, kako kaže, djecu ne treba da vaspitavamo, već da s njima ŽIVIMO.
“S djecom treba da živimo, da s njima ručamo, da ih kupamo, da se mazimo. Da ih pohvalimo kad urade nešto dobro, a opomenemo kad pogriješe. Znate, kad roditelj djetetu u petnaestoj godini skrene pažnju na nešto, kaže mu “pa šta to radiš”, a dijete se zastidi, to znači da je roditelj imao nekakav doživljajni odnos s tim djetetom.” – objašnjava Dr. Bojanin.
A šta je razmaženo dijete?
Ovako to opisuje dr Bojanin:
“To je dijete kojem je sve davano kao vrijednost u stvarima. Kad počnu djetetu da se daju pokloni, znate, to je vrlo jedna važna tema, svaki čas djeca dobijaju poklone, pa onda u jednom trenutku imamo hrpu igračaka i ne znamo ni koje su to igračke. A mi smo ih u stvari bacili između nas i djeteta i ne vidimo se od njih. Zato se mora znati da se za velike praznike daju veći pokloni, za manje se daju mali. Tako se unosi neki red u način razmišljanja djeteta. Dijete onda zna da mu je neku igračku donijela tetka iz, ne znam, Valjeva. I ono voli tu igračku jer voli i tetku. A ako dijete ima toliko igračaka da ne zna ni koja je od koga, njemu nije žao da je rašrafi odmah sutra ujutru.
I tako mi stvaramo onu djecu koja, na primjer, ošamare majku što ne može da im kupi najskuplje najke koje žele. Imao sam nedavno jedan slučaj baš takav, da je sin od 15 godina ošamario majku jer mu nije mogla kupiti najke, bile su skupe za nju. Na predavanju uvijek iznosim taj slučaj.
Dakle, vaspitanje počinje tako što se volimo, što se ugledamo jedan na drugog i upijamo jedan drugog. Djeca upijaju naše ponašanje. Ne vaspitava se riječima. Niko nije postao dobar zato što mu je neko pridikovao da bude dobar. Ali, ako se tata ponašao tako da je dete identifikujući se s njim postao dobar, to je onda prava stvar.
Ali, ne smijemo zaboraviti da dijete ima i svoju volju i svoje želje i svoju estetiku. I ako ta njegova estetika podrazumjeva želju za galamom ili glasnom muzikom, dok mi želimo da spavamo i odmaramo se popodne, onda moramo naći neke sporazume. Jer dijete je ličnost od nultog dana.