Filipović: Uvjeren sam da dok god postoje pravi Bošnjaci i sve dok im je Bosna glavni razlog postojanja i djelovanja, nema nikakve opasnosti za Bosnu.

“Uvjeren sam da dok god postoje pravi Bošnjaci…i sve dok im je Bosna glavni razlog postojanja i djelovanja, Bošnjacima, nema nikakve opasnosti za Bosnu.”

Rođen je na današnji dan 1928. godine u Banjoj Luci, od oca Sulejmanbega i majke Đulhanume Filipović, rođ. Filipović. Po položaju, tradiciji i značaju pripada jednoj od najuglednijih bošnjačkih porodica koja je četiri vijeka služila zemlji i narodu. Oca su mu 5. VIII 1941. godine ubile ustaše, a dva brata i jedna sestra su poginuli u borbi za slobodu. Školovanje, od mekteba do Velike mature, koju je položio 1948. godine, završio je u Banjoj Luci. Studije je započeo na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, a završio 1952. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bio je odličan student, sa godišnjim nagradama za studentski naučni rad, a već za vrijeme studija objavljivao je radove. Od septembra 1952. godine živi i radi u Sarajevu. Radio je kao saradnik u Narodnoj biblioteci, kao profesor Gimnazije i saradnik Radničkog univerziteta i Instituta za produktivnost rada.

Doktorirao je 1960. godine i bio izabran za docenta za predmete Logika, Ontologija i Gnoseologija, a predavao je i sve discipline sociologije (Politička ekonomija, Historija socioloških teorija, Metodologija naučnih istraživanja i

Industrijska sociologija) na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je i emeritirao 1999. godine. U ANUBIH je izabran 1978. godine kao dopisni, a tri godine kasnije i kao redovni član. U dva perioda bio je potpredsjednik te institucije. Napisao je veliki broj studija, monografija, traktata, eseja, elaborata, referata i ocjena pisanih radova i mnoštvo članaka u časopisima i novinama u zemlji i u inozemstvu, a imao mnogo predavanja i gostovanja na univerzitetima u Evropi i USA, te ostvario veliki broj radio i tv-serija i emisija. Bio je predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti. Djela su mu prevođena na danski, norveški, švedski, češki, slovački, talijanski, ruski, kineski i albanski jezik.

Za svoj narod je govorio ovako: “Za nas Bošnjake, a ja sam to po svojim precima i ocu Sulejman-begu, koji je bio has Bošnjak, nikada od 1832. godine nije više bilo lahko živjeti u Bosni, a ta situacija se pogoršavala kako su se razni režimi nametali našoj zemlji i narodu. Mržnja prema nama koincidirala je sa svojim proizvodom, a to je gubitak osjećanja Bošnjaka za samobitnost i prava kada smo pristali da o tim pitanjima pregovaramo i to pod pritiskom i vodstvom onih koji nam nisu bili prijatelji – kazivao je profesor Filipović i poručivao svom narodu: “Kada hodate, ne spuštajte glavu, podignite je, jer vi ste tog soja”.”

Na bolji svijet je preselio 26. februara 2020. godine.